fotografije: lovefest

Intervju – Edo Maajka, reper >

Zidovi i žica su budućnost Evrope

"Jako sporo se kod nas stvari mijenjaju. Populisti su jaki kao i uvijek, u krugu smo podsjećanja na ratove i rane, svi su žrtve i dodatno je tu i stara priča kojoj je u srži širenje straha. To je najbolja kombinacija za vladat na Balkanu i bilo gdje drugdje u svijetu. Kažem ti, tu svijet kasni za nama"

Edo Maajka, tj. Edin Osmić, opet repuje po Balkanu i oko Balkana. Ovog leta je bio na upravo završenom Exit festivalu, OK festu na Tjentištu, Lentu u Mariboru, Zvečki u Rijeci… U Srbiju se vraća 5. avgusta kad će nastupati i u Vrnjačkoj Banji na Love festu. Tim povodom smo razgovarali sa njim, najviše o politici, ali i o tome šta sluša, čita, gleda. Na početku je pomenuo da završava novi album, da pokušava da oformi novi bend, da završava crtani film Edo Medo o izbeglištvu medveda, da je na Evropskom prvenstvu navijao za Hrvatsku, pa za Island, a posle mu je bilo svejedno.

"VREME": Kakav će biti novi album? Da li ćeš se i u novim pesmama baviti nus pojavama života na Balkanu ili se okrećeš nečem drugom?

EDO MAAJKA: Album će produkcijski biti šaren. Bit će pjesama snimljenih sa bendom, bit će i elektronskih matrica, jedna unplugged pjesma. Žanrovski će to biti jedan bućkuriš sa naglaskom na nabrajanje. Jedna od pjesama je stara tri godine, ali većina je friška. Non-stop ih izmjenjujem. Svakoj pjesmi koju čujem nakon sedmicu dana bi nešto novo dodao ili oduzeo tako da što prije završim mix neke pjesme – to bolje... Prve dvije nove pjesme No Pasaran i Ojojoj su globalne teme koje se s lakoćom pronalaze i na ovim našim prostorima. Mi smo svi maturirali nacionalizam, znamo čemu vode predrasude, svijet sa svojom mržnjom kaska i kasni za nama. Pokušavam pronaći nove kutove gledanja i priče u kojima se bilo koja problematika može sagledati drukčije. Imam jako dragu pjesmu o odgađanju života, imam i ljubavnih tema, najbitnije mi je da uradim zabavan album koji ću s guštom izvoditi i moći poslušat za par godina opet.

Tokom karijere, sarađivao si sa mnogim regionalnim muzičarima. Da li da očekujemo neku novu saradnju?

Baš sam završio super saradnju sa Kultur Shockom, uradili smo dvije pjesme Staza manjine i Sloboda, reakcije su odlične. Sa basistom Mariom Rašićem sam završio jednu odličnu pjesmu o ljubomori i filmovima u glavi za njegov novi solo materijal i jedva čekam da to ljudi čuju. Radio sam sa odličnom ekipom iz Sarajeva Helem Nejse, koji su na dobrim stazama novog primitivizma i jedan zdravi njegov nastavak. Sa ekipom iz Novog Sada Killo Killo bandom završio sam odličnu energetsku bombicu Energie. To je također već vani. Zasad nemam u planu nikakve saradnje za ovaj materijal. Volio bi s Rundekom nešto uradit jednog dana, sa Mostar Sevdah Reunion, sa Josipom Lisac, Gibonijem, Damirom Urbanom, sa Kojom iz Discipline, sa Točkom, Irie FM, Marijo iz Berna, mogu ovako nabrajat do sutra… Valjda ću ih sve pohvatat u idućih desetak godina. Ništa ne planiram previše. Ako se desi spontano, super...

Koji su ti kriterijumi za odlučivanje s kim ćeš nešto snimiti?

Dobra pjesma. Recimo, ako imam dobru pjesmu za koju znam da, ako mi neka osoba dođe na nju, da će je dodatno oplemenit, onda tu osobu zovem i molim. Dosta puta snimam pjesme sa ljudima koje poznam dugo vremena i raja smo, tad mi je bitno samo da se dobro zabavimo dok snimamo. Generalno volim radit s ljudima od kojih mogu nešto naučiti. Saradnja sa Damirom Avdićem je bila super, sa pokojnim Arsenom je bilo nevjerovatno iskustvo raditi pjesmu, sa Sky Wikluhom, Marchellom i sličnim ljudima čiji work flow izvuče najbolje iz mene i potaknu me da sam bolji...

Pratiš li regionalnu muzičku scenu i šta slušaš u poslednje vreme?

Pratim kolko stignem. Sviđa mi se nova Disciplina, Kandžija je odličan s novim bendom. Iz Srbije dolazi jedan val novih MC-ija iz Basivitija i puno njih je odlično. Kontra iz Sarajeva, Stay Positive iz Brčkog... Ma ima jako mnogo dobre muzike u regiji. Od muzike slušam reggae, funk, i sve oko toga.

Šta čitaš? Koji si poslednji dobar film gledao?

Čitam strip u zadnje vrijeme. Saga, Lokot i ključ, Vučine su odličan domaći strip od Sonje Gašperov i taj serijal vam toplo preporučujem. Strip Otadžbina je odličan, također ga provjerite. Konačno sam uletio u Jergovićev Rod, ogromna zanimljiva knjiga koju gledam na polici i barim već duže vremena. Filmove slabije pratim. Izašla je odlična Zootopia i to mi je zadnje dobro šta sam odgledao. Sviđa mi se Outcast serijal i, naravno, Game of Thrones.

Da li te je porodični život odmakao od dosadašnjih tema o kojima si repovao na prvim albumima?

Pa i jest i nije. Recimo, još uvijek ne znam kako opisati neke emocije koje su se rodile u meni sa dolaskom djeteta u moj život. To mi je jako teško jer je napisano samo 20 posto onoga što osjećam, tj. nemam još pravih riječi s kojima mogu objasniti neko tako čudo. Istina jest da imam te nekakve nove obiteljske filtere dok pišem i sagledavam pojave oko sebe. Druga bitna stvar je da sam svoje čitavo roditeljstvo proveo u jako nestabilnom i specifičnom području koje te tjera na realnost, sirene i bježanje u podrume te razbude bez obzira na to koliki sanjar bio i kolko se želio odmaknuti od tematike sukoba, mržnje i straha. Porodični život mi je donio nove ideje za drukčije projekte koji nisu toliko povezani s muzikom, a iskustva na Bliskom istoku su mi dala još više objektivnosti u glavi i svjesnost činjenice da je sranje svugdje oko nas, idioti postoje svugdje i samo je pitanje postotka. Sagledavajući na taj način stvari dođem do zaključka da Balkan i nije toliko loš, nego prosječan... Prosječno sjeban.

Da li nalaziš sličnosti između života u Zagrebu devedesetih i u Tel Avivu danas?

To je totalno neusporedivo. Ne postoji niti jedan sukob koji je sličan sukobu Izraela i Palestine, sa takvim faktorima i tako šizofrenom situacijom. U Tel Avivu živi oko 20 posto arapskog stanovništva. Pored raketiranja i bježanja u podrume kad je rat, tamo imaš i česte napade po cesti, kad se likovi zalete i izbodu koga stignu ili pregaze hrpu ljudi na stanici s autom. Toga kod nas nikad nije bilo i to je oblik straha i paranoje koji se ne može objasnit dok ga ne doživiš. S druge strane, krađa palestinske zemlje i način na koji se to izvodi je neviđen u svijetu. Onda, recimo, Gazu ne možemo uspoređivati ni sa čim na Balkanu. Neusporedivo je to totalno...

Kako racionalizuješ mržnju svojih sugrađana iz Bosne, Hrvatske, Srbije, Balkana, koji su "imali problem" sa tim ko je tvoja supruga? A to je dolazilo i od onih koji slušaju tvoju muziku koja je, pre svega, muzika protiv podela, granica, muzika slobodnog razuma.

To je antisemitizam jedan kroz jedan, nema tu nikakvog drukčijeg objašnjenja. Mislim da će se to sa svakim izraelskim ratom ponavljat u nekoj mjeri. Jednostavno, ako ne mrziš Jevreje, mi mrzimo tebe, bez obzira ko si ti i kakvi su ti postupci.

Razumeju li oni tvoju muziku?

Pa, očito ne. Oni razumiju samo da sve Jevreje na Bliskom istoku treba pobit ili uklonit, ko što nacisti po Evropi misle da sve muslimane treba pobit i istjerat iz Europe. Ne kontaju...

Šta misliš o istupanju Velike Britanije iz EU?

Mislim da je to trijumf populizma i škola za sve druge da ne nasjedaju na slične programe u svojim zemljama. Lik je čak dao otkaz nakon što im je sjebo zemlju.

Čini li ti se da izbeglička kriza može da ima neke posledice po EU? Pa makar na to da te dodatno kontrolišu na aerodromima zbog imena "koje odgovara opisu". Kako inače gledaš na aktuelne migracije sa Bliskog istoka i Afrike?

To pooštravanje sigurnosti na aerodromima u Europi je neizbježno i već se neko vrijeme događa. Jako je iritantno to što su svi muslimani sigurnosnim službama potencijalni isilovci. Nažalost, ne vjerujem da će se ubrzo nešto tu promijeniti. Svaka bomba ili neki sličan napad ISIL-a na europskom tlu će samo pojačat predrasude prema muslimanima. To će koristiti europska desnica, ko što već sada koristi i granice će se postupno zatvarat... Zidovi i žica. Bojim se da je to bliska europska budućnost.

Pratiš li balkansku politiku i kako izgleda iz daleka?

Slabije. Jako sporo se kod nas stvari mijenjaju. Populisti su jaki kao i uvijek, u krugu smo podsjećanja na ratove i rane, svi su žrtve i dodatno je tu i stara priča kojoj je u srži širenje straha. To je najbolja kombinacija za vladat na Balkanu i bilo gdje drugdje u svijetu. Kažem ti, tu svijet kasni za nama.

Kako ti izgledaju skorašnji protesti u Sarajevu, Skoplju, Zagrebu, Beogradu?

Niti jedan od tih prosvjeda nije bio bez razloga. To jesu drukčiji prosvjedi, ali svima je cilj bio isti, a to je sukob sa foteljašima, socijalna nepravda, očuvanje nekih bitnih ljudskih vrijednosti. Tu se jasno moglo vidjeti koji mediji štite vlast, tj. ko je čiji gazda.

Značajan si svedok tranzicije na Balkanu, pa iz tog iskustva, šta misliš koji su dometi nove ekipe koja kritikuje foteljaše?

Ne znam koji su im dometi. Ja sam sumnjičav prema svima podjednako. Znaš i sam da je Dodik započeo karijeru kao ljevica i nekakav socijaldemokrat da bi se brzo pretvorio u desnicu i najljućeg zagovornika podjele Bosne. Bitno je ukazat na nefunkcionalnost, zahtjevati bolji život i promjene svaki put kad ne ide, samo takvim aktivnim sudjelovanjem možemo poboljšati kvalitetu života.

Na cijelom ovom regionalnom prostoru još imamo taj ogromni problem da pobjednici na izborima zapošljavaju svoje pristaše, od škole pa do najvećih poduzeća i firmi. Znači, ja još nisam vidio ekipu koja će zaposliti čovjeka sposobnog umjesto čovjeka koji je nesposoban, a istomišljenik. Molim za takve, nadam se takvima...

Kako će izgledati nastup 5. avgusta na Love festu? Šta publika može da očekuje?

Presjek moje karijere, best of, uključujući i nove pjesme No Pasaran i Ojojoj. Sa mnom na bini će biti Frenkie i DJ Soul. Očekuje ih repanje, skakanje, zafrkancija… Jedva čekam!


 

POŠALJI KOMENTAR REDAKCIJI ODŠTAMPAJ TEKST
 

FOTO GALERIJA

Jubilej Lovefesta

Deset godina ljubavi

U Vrnjačkoj Banji će, od 4. do 6. avgusta, biti održan deseti Lovefest. Organizovali su ga srednjoškolci 2007. godine na Mostu ljubavi, ljuti na sopstveni grad, okruženje i zemlju zato što je kultura bila centralizovana u Beogradu, a do njih su stizali samo kič i šund, otpaci te kulture. Danas je Lovefest prerastao ne samo Vrnjačku Banju, nego i Srbiju. Postao je mesto na kome se sluša kvalitetna elektronska, hip-hop i rok muzika, mesto specifične energije i atmosfere. Na Lovefest danas dolaze ljudi iz raznih delova sveta i od Lovefesta danas živi čitava Vrnjačka Banja, barem dok festival traje.

"Prošle godine smo imali 70.000 gostiju, a za svih deset godina oko četvrt miliona", kaže za "Vreme" Zlatana Pavlović iz organizacije Festivala i dodaje: "Osim ljudi iz Srbije, ove godine očekujemo i goste iz Bosne, Crne Gore, Hrvatske, Makedonije, Francuske, Nemačke. Najavljena nam je organizovana grupa iz Australije, nisu naši ljudi, već Australijanci koji su prošle godine slučajno bili kod nas, a ove se vraćaju sa većom grupom prijatelja i ostaće čak deset dana u Srbiji."

Nakon Mosta ljubavi, Lovefest se preselio na banjsku letnju pozornicu koja je dotad bila poznata po filmskom festivalu, a otad – po nastupima izvođača elektronske muzike. "Naši bukingzi su od samog početka bili specifični, kvalitetni i internacionalni. Marshall Jefferson je bio jedan od prvih DJ-eva koji je došao na Lovefest", kaže Zlatana.

Do 2011. godine, broj posetilaca nije prelazio 7000 po godini, a onda je organizacija shvatila da umetnost nije samo muzika i da talentovani umetnici ne žive samo u nekoliko velikih gradova u Srbiji. "Te 2012. godine smo sa Photo zonom, Cinema, Eko, Graffiti, Kids, muzičkom i drugim zonama želeli da pokažemo Srbiji šta ima, a da ne zna da ima. Te godine smo imali 20.000 gostiju, a tako je bilo i naredne", seća se sagovornica.

Želja za menjanjem i širenjem energije i pronalaženjem pravog identiteta Festivala je u 2013. godini donela još dve bine i još muzičkog sadržaja festivalu. "To je bio veoma rizičan potez za sve nas iz organizacije. Sa istim resursima, sa istim brojem ljudi, mi smo Festival povećali – četiri puta. Tad je i Heineken postao title sponzor Lovefesta i te godine smo ugostili 62.000 ljudi."

Tokom prošlogodišnjeg festivala lokalna samouprava je inkasirala oko tri miliona evra. U Banji tada nije bilo slobodnog kreveta iako je, posle Beograda, Banja opština sa najvećim brojem smeštajnih kapaciteta. "Ljudi su spavali u Trsteniku i Kraljevu, jer je Banja bila rasprodata. Zahvaljujući tome, lokalna samouprava je shvatila šta mi radimo, šta je Lovefest, kojih je razmera i prošle godine smo imali zaista dobru saradnju sa opštinom", kaže Zlatana Pavlović i dodaje da još manjka adekvatna podrška države. Sa druge strane, Lovefest je prepoznat je od strane sponzora koji su svakako značajni za dalji razvoj organizacije. Tu je, pre svih, Heineken, koji je, kako sagovornica kaže, postao neodvojivi deo Lovefesta.

Treba pomenuti i da se organizacija Lovefesta od početka bavi i humanitarnim akcijama, pa su tako za stanovnike najzapostavljenijih sela oko Vrnjačke Banje, u saradnji sa Crvenim krstom, prikupljane osnovne potrepštine, a 2014. godine je uz pomoć Fonda B92 organizovana akcija "Flood of love", gde su se sakupljala sredstva za porodice ugrožene u majskim poplavama.

Na ovogodišnjem Lovefestu nastupaće više od 50 izvođača na tri pozornice. Na Fire Stageu, pored ostalih, nastupaju: Sven Vath, Ellen Allien, Ben Klock, Zenker Brothers, Paranoid London, Pan-Pot. Na Energy Stageu će biti: Anthony Parasole, Alex Acid, Tornado Wallace, Phil Weeks, Rick Wilhite... Partibrejkers, Rambo Amadeus, Ritam Nereda, Mimi Mercedes, Edo Maajka, Irie FM, Bjesovi, Disciplin A Kitschme i još mnogi domaći izvođači – na Live Stageu.

M. R.