Autor

8.8.2016. >

Sirotinjski hladni rat

filip švarm

Kako autoritarizam i prikrivanje neuspešnih političkih i državnih projekata najbolje uspevaju u nacionalnoj histeriji

Ako netko i dalje vjeruje da samo nacionalisti na vlasti mogu dovesti do normalizacije između zemalja bivše Jugoslaviji, neka pogleda samo trenutne odnose Hrvatske i Srbije. Tehnička vlada u Zagrebu kao da se po svaku cijenu nastoji vratiti u 1991. kad već ne može u 1941. Isto tako, dobar dio članova vlade istog tipa u Beogradu pravi se da je rođen u maju 2012. i da nikad nije čuo za granice Karlobag – Karlovac – Virovitica, a kamo li da je spadao u najbliže suradnike Haških osuđenika. Uglavnom, trenutno je u toku takmičenje u zgražanje nad postupcima i izjavama onih drugih, slanju i odbijanju diplomatskih nota, te zapaljivoj nacionalnoj retorici. Djeluje i da bi zapucali samo da su u prilici...

Što stoji iza svega?

HDZ i SNS, te njima srodne parazitske partije ne mogu jedni bez drugih. U nacionalnoj histeriji najbolje uspjeva autoritarizam svake vrste i najvještije se prikrivaju neuspješni politički i državni projekti. Zato se između naroda koje toliko toga spaja moraju podići sve moguće barijere, raspaliti lomače šovinizma i stalnom revizijom istorije održavati svojevrsni hladni rat na sirotinjski balkanski način. Ukratko: svi Srbi moraju biti četnici, a svi Hrvati ustaše. I ništa više. Za partizane i zajedničku antifašističku borbu za vrijeme Drugog svjetskog rata, odnosno, sve one što su se na obje strane suprotstavljali krvoproliću tokom devedesetih, nema mjesta niti će ga ikad biti u aktualnoj postavci srpsko-hrvatskih odnosa.

Odgovara li ovo Aleksandru Vučiću, mandataru u zakonskom finišu? Svakako. Upravo iz Hrvatske stiže mu najžešća podrška da ponovnim odigravanjem nacionalne karte dodatno raspameti ono malo pretekle opozicije, još više uštroji medije, obesmisli i onemogući svaki društveni dijalog i kritičko mišljenje. Njegova nova vlada, pored ostalih, nosiće i titulu beskompromisne nacionalne majke, a oponeti se uz sve dosadašnje, mogu nadati i novim etiketema „ustašofila" i „izdajnika". Također, čitava ta atmosfera i te kako će se pokazati korisna prilikom inženjeringa predsjedničkih izbora 2017.

Iz istih razloga, ruke trlja i Andrej Plenković, novi predsjednik HDZ-a. Činilo se da je ova partija politički i moralno bankrotirala nakon šest mjeseci vlasti, a onda je došlo do preokreta – u kampanji za parlamentarne izbore rejting joj se svom snagom pumpa iz Srbije. Jer, razvijeni barjak istrage do posljednjeg „četnika" i „jugokomunista", te stalno proživljavanje devedesetih najefikasnije im omogućava popunjavanje većine u Saboru. A onda mogu nastaviti gdje su privremeno stali, to jest – uz nužne modifikacije – sa identičnom tehnologijom vlasti poput ove u Srbiji. Uspjevalo im je ranije, pa što ne bi i sada?

I zato, neka se nitko ne pita da li su lažni srdačnost i osmjesi srpskih i hrvatskih zvaničnika na njihovim povremenim ritualnim okupljanjima. Nisu ni najmanje. Duže mogu izdržati pod vodom nego jedni bez drugih.


 

POŠALJI KOMENTAR REDAKCIJI ODŠTAMPAJ TEKST
 

IZ ISTOG BROJA

POPULARNA PRETRAŽIVANJA