Nakon Milanovićevog fućkanja na "Za dom – spremni", rasplinula se nada Srba u Hrvatskoj da tamošnji parlamentarni izbori mogu doneti ikakve značajnije promene

Zoran Milanović, predsjednik SDP-a Hrvatske, najprije je sam stvorio, a potom u potpunosti iskoristio šansu da se velikim slovima upiše upiše u zbornik političkog idiotizma posebne vrste.

Ako se nadao da će mu ulagivanje notornim desničarima i šovinistima donijeti nešto glasova tog biračkog tijela, uspio je samo da postane prepoznat kao političar bez ikakvog principa, spreman na sve ne bi li se opet dokopao vlasti. Ukoliko je – u istom kontekstu – namjeravao da se u izbornoj kampanji okoristi od verbalnog hladnog rata aktuelnih vlasti u Zagrebu i Beogradu, odnosno "patriotskog" rejtinga koji ustrajno nabijaju jednim drugima, tek tu je promašio metu. Naime, ako je on alternativa, što onda fali Miru Kovaču i Zlatku Hasanbegoviću?

Ipak, Milanović je u jednom potpuno uspio. A to je da od Srba u Hrvatskoj ponovo napravi taoce interesa vlastodržačke klike u Zagrebu i Beogradu pošto je njihov položaj direktno zavisan od službenih srpsko-hrvatskih odnosa. Jedno i drugo dotakli su dno za vrijeme šestomjesečne vlade HDZ-a i Mosta i, pogotovo, tokom izborne kampanje. Sada se, nakon Milanovićevog fućkanja na "Za dom – spremni", rasplinula svaka nada da tamošnji parlamentarni izbori mogu donijeti ikakve značajnije promjene. Sve ovo skupa, poklon je sa neba za Aleksandra Vučića, Ivicu Dačića, Aleksandra Vulina i sličnu ekipu iz vlade Srbije. Njih ne zanima stvarni položaj Srba u Hrvatskoj, već koriste priliku da za unutrašnjopolitičke potrebe dokazuju da su "svi Hrvati isti", te da se sada najbolje vidi kako su devedestih bili potpuno u pravu. U tom pravcu će i nastaviti – poput svojih partnera u Zagrebu i oni, iz sopstvenog iskustva, odavno znaju da se dizanjem nacionalnih tenzija najbolje kompenzira sopstvena nekompetencija, preusmjerava pažnja građana od stvarnih problema i dodatno učvršćuje vlast.

Rješavanje problema Srba u Hrvatskoj kao i srpsko-hrvatski odnosi u cjelini moraće, očito, sačekati nove politike i nove političare. Kako tamo, tako i ovdje.


 

POŠALJI KOMENTAR REDAKCIJI ODŠTAMPAJ TEKST