Autor

14.11.2016. >

Tramp, jedan od nas

filip švarm

Kako se Srbija sa rijaliti šouom kao glavnim obrazcem političkog života našla na samom vrhu globalnog trenda

Po uticaju kakav imaju Sjedinjene Američke Države, moglo bi razmišljati i da cijeli svijet dobije pravo na elektore kada svake četvrte godine biraju predsjednika. Prema tome, sasvim je razumljivo što je ulazak svakog novog stanara u Bijelu kuću praćen sa ogromnom globalnom pažnjom, nadama, očekivanjima... Izbor Donalda Trama u tom kontekstu samo potvrđuje pravilo. Ali i ne samo to.

Kakva će biti američka politika sa Tramom – potpuna je nepoznanica. Sa jedne strane tvrdi se da će ga uprkos nemušte, kontradiktorne, seksističke i rasističke predizborne retorike sistem ukalupiti i svesti na uobičajne standarde američkih predsjednika. Nasuprot njima su upozorenja da se dogodila tektonska promjena i da je bolje pogledati primjere ljudi poput njega u raznim vremenima i na mnogim meridijanima; naglašava se da su stavovi, maniri i namjere s kojim je došao na vlast ona puška što visi na zidu u prvom činu drame...

Kad je o ovome posljednjem riječ, bar je Srbija zemlja sa debelim iskustvom u posljednjih četvrt stoljeća. Jeftina demagogija i prizemni populizam obilježile su je devedesetih godina prošlog stoljeća, a tako je – samo na drugi način – i sada, poslije 2012. Možda je to i jedan od razloga ovdašnje enormne popularnosti Trampa. Ovdje treba dodati i da, kao što su za njujorškog milijardera glasale osiromašene žrtve globalizacije u Americi zgađene i ogorčene tamošnjim establišmentom, tako i Srbija osjeća – ponekad sasvim opravdano – da je parija skrajnuta sa puteva globalnog razvoja. U tom smislu, Tram je jedan od nas, naš glas jeda, nemoćnog protesta, pa ako se baš hoće – i destrukcije.

Često se govori da je Srbija promašila i zakasnila na mnogo toga što je formiralo današnji svijet – od pada Berlinskog zida, preko priključivanja Evropskoj uniji do informatičke revolucije i da se ne nabraja dalja. Sa Trampom kao četrdeset i petim predsjednikom SAD, za ovu malu balkansku zemlju konačno se može reći da se našla na vrhu globalnih trendova, a u mnogo čemu je i preteča. Rijaliti šou ovdje je već godinama glavni obrazac političkog života, bahatost, buka , bijes i emotivni ispadi načini načini ophođenja, tabloidni lov na vještice jedini su oblik društvenog dijaloga, a gomilanje obećanja – mjera uspjeha i sposobnosti. Tramp bi se, dakle, sasvim komotno mogao osjećati kao svoj među svojima u službenom Beogradu...

Ako netko imalo sumnja u navedeno, neka sačeka predstojeće predsjedničke izbore u Srbiji. Kako stvari stoje, sasvim je moguće da bi Tramp tada mogao hvatati bilješke za svoju kampanju 2020.


 

POŠALJI KOMENTAR REDAKCIJI ODŠTAMPAJ TEKST
 

IZ ISTOG BROJA

POPULARNA PRETRAŽIVANJA