Autor

3.4.2017. >

Dan posle

filip švarm

Što čeka novog presednika Srbije, kako je jedino Janković stekao i te kako respektabilan politički kapital na izborima i zbog čega su glasovi koje je Beli osvojio najbolja slika cinizma i beznađa Srbije pod Vučićem

Bitka za drugi krug je izgubljena, pobjedio je Aleksandar Vučić. I nije bilo deset na jednog – pobjednik je imao sve, poraženi gotovo ništa. Sve što se tu može reći, jeste da je Vučić ponovo briljirao u onome čim se isključivo bavi. A to su kampanje po modelu zastraši do kosti i pritisni do pucanja, upregni cjelokupni državni aparat i potkupi koga god možeš, uzurpiraj sve i troši, bjesomučno troši. Možda u ovakvim okolnostima drugi rezultat nije ni bio moguć.

Nevažni su broj izašlih na izbore i osvojeni glasovi budućeg predsjednika Srbije. Važno je da se cjelokupna vlast po vertikali našla u njegovim rukama bez ikakvog kontronog mehanizma. Vučić će zato, poput mnogih sličnih njemu u istoj situaciji, vrlo brzo spoznati da u politici nema praznog prostora. Položaj oponenata zbrisanih na izborima pripašće u doglednom periodu različitim interesnim grupama unutar samog režima. Tu su izvjesne dvije stvari: prva – politički obračuni tek će se voditi iza kulisa i u političkom podzemlju; i druga – ti ljudi dobro poznaju metode svog šefa i ni malo neće prezati da ih sami upražnjavaju. Neminovne periodične čistke u ovim strukturama samo će ogoljavati srž autoritarne vlasti jednog čovjeka. Posebno ukoliko po Eredoganovom receptu dođe do promjene Ustava i uvođenja neke vrste predsjedničkog sistema.

Uz jedan važan izuzetak, na drugoj strani se nalazi klinički mrtva opozicija. Vuk Jeremić spektakularno je omanuo: njegov problem manje je u tome što je od 2012. jedva nešto prozborio o Vučiću i prilikama u Srbiji, a mnogo veći politička neuvjerljivost kao posljedica karijere ambicioznog i mlađahnog štićenika Borisa Tadića sa svim što to nosi. Još veći gubitnik je Saša Radulović. Ako se do sada tu i tamo mogao predstavljati kao novo lice u političkom životu zemlje, s tim je zauvijek gotovo: učešćem u izbornom procesu uspješno je demonstrirao svu svoju uskogrudnost, lidersku autoritarnost i destrukciju koja toliko krase impotentnu opozicionu scenu. O ostalim ne vrijedi trošiti mnogo riječi. Od Vojislava Šešelja pa nadalje, skoro svatko od njih uklapio se u bezoblični Vučićev mehanizam vlasti bez ikakvog načela i ideje osim vlastohleplja i prodaje magle. Zbog toga su prošli po zasluzi. No, ne treba očekivati da će iščeznuti iz politike dok god su u stanju da po inerciji biračkog tijela osvajaju makar i jedan promil glasova.

Onaj pomenuti izuzetak sa početka predhodnog pasusa je Saša Janković. Bivši zaštitnik građana osvojio je dvocifreni rezultat – em veći nego što se očekivalo u javnosti, em prvi i jedini protiv Vučića od 2012. Također, pokazao je i da je moguća politika bez trgovanja interesima, principjelna, poštena. Janković nije uspio da se domagne drugog kruga, ali ne svojom krivicom. Nakon svega, jasno je profilirao svoju poziciju i stekao više nego respektabilni kapital za daljnje djelovanje, resetiranje i ponovnu izgradnju političkog života u Srbiji. U tom procesu, izuzev dijelova Demokratske stranke, ostale partije nemaju što tražiti. Kako to može izgledati i kom pravcu se razvijati, vidjeće se već iduće godine na izborima za grad Beograd, a možda i na novim vanrednim parlamentarnim izborima.

Na kraju ostaje Ljubiša Beli Preletačević. Njegovo učešće na izborima bilo je svršeno irelevantno po izlanost i samo je prersporedilo glasove, prvenstveno u opoziciji. Uspjeh Belog najbolja je slika Vučića u iskrivljenom ogledalu. Sve je tu – i jeftina banalizacija i politika kao rijaliti i odsustvo smislenog stava kao posljedice ukinutog društvenog dijaloga u zemlji. Ali, više od svega, glasovi koje je osvojio Preletačević slika su apatije, cinizma i dizanja ruku od sopstvene budućnosti. U tom kontekstu i u istoj svrsi kao na izborima, nije nezamislivo da Maksimović svoj virtualni život Belog nastavi kao zvijezda kakvog rijalitija ili zaštitno lice u nekoj od marketinških kompanija.

Sve u svomu, dan poslije izbora je počeo. Biće dug i težak. Međutim, nije sve tako sivo.


 


POŠALJI KOMENTAR REDAKCIJI ODŠTAMPAJ TEKST
 

IZ ISTOG BROJA

POPULARNA PRETRAŽIVANJA