foto: zoran mrđa / fonet
TUŽAN KRAJ JEDNE SREĆNE PRIČE: Mića Jovanović i nesuđeni kupci Megatrenda

Prodaja Megatrenda >

Apsurd u šest činova

Za svega 13 dana, vlasnik Univerziteta Megatrend Mića Jovanović je od objave da se umorio od medijske hajke, pa prodaje univerzitet i seli se u Francusku, stigao do pokretanja postupka za raskid ugovora sa navodnim kupcem – Dejanom Đorđevićem, predsednikom nepostojećeg konzorcijuma firme EFAS Europe, koja je u Nemačkoj registrovana za trgovinu kancelarijskim materijalom i automobilima. "Ispao sam naivan", pravdao se Jovanović pred kamerama

Na televiziji N1 26. novembra prikazan je dokumentarni film Adama Santovca "Mega diplomac". Kroz istraživanje diplome osnovnih studija ministra unutrašnjih poslova Nebojše Stefanovića, Santovac je pokazao da ministar nije diplomirao na univerzitetu, nego u kompaniji Megatrend International Expert Consortium Limited, na programu koji nije akreditovan i na kojem inostrani profesori koje je Megatrend reklamirao kao svoj kadar tvrde da nikada nisu bili angažovani. Ipak, Stefanovićeva diploma nostrifikovana je u Srbiji, a ministar je od tada i doktorirao, ponovo na Megatrendu. Samo dva dana nakon što je film pušten, Mića Jovanović, inače mentor Nebojše Stefanovića na pisanju diplomskog rada, objavio je da je "nakon dugotrajnih pregovora Megatrend 25. novembra prodat nemačkom konzorcijumu za 56,1 milion evra" i dodao da će novi vlasnici investirati još 150 miliona evra u univerzitet.


KRAĐA PAŽNJE

Ovo nije prvi put da Jovanović uspe da ukrade svu pažnju kad god neko počne da ispituje kako je ministar Stefanović stekao fakultetsko obrazovanje. Naime, 2014. godine grupa autora Peščanika objavila je sumnju u plagiranje doktorata Nebojše Stefanovića (stečenog u rekordnom roku od dve godine, dok doktorske studije traju minimum tri). Nije prošlo mnogo, a već se sav fokus prebacio na priču o doktoratu Miće Jovanovića, navodno na Londonskoj škole ekonomije (London School of Economics), za kojeg se ispostavilo da ga nije ni bilo. Uskoro je isplivalo da verovatno nije bilo ni Jovanovićevog članstva u istraživačkom timu Instituta za tehnologiju Masačusets MIT (Massachusetts Institute of Technology), pretpostavio je tada Peščanik, kao što izgleda da nije bilo ni odlikovanja koje je Jovanović navodno dobio od nekadašnjeg španskog kralja Huana Karlosa. Vrlo je verovatno da nije bilo ni navodnih Mićinih stipendija za studije u inostranstvu. Isto tako, pokazuje Santovac u "Mega diplomcu", čini se da prostorija kompanije Megatrend konzorcijum limited nikada nije bilo u Londonu na adresi na kojoj je firma registrovana, dok takođe nije dokazano da je Megatrend devedesetih organizovao predavanja u Sava centru, koja je navodno pohađao ministar policije kao student (pošto je prošlo više od pet godina, Sava centar više ne čuva dokumentaciju koja bi to dokazala). Jedino za šta možemo 100 odsto da tvrdimo da se nikako nije desilo jeste činjenica da nedeljnik "Vreme" nije pisao hvalospeve Mići Jovanoviću, naročito ne na lošem engleskom. Naime, na sajtu "Vremena", koji je uz još nekoliko sajtova hakovan u martu 2017. godine, tekstovi naših autora zamenjeni su člancima o profesionalnim i akademskim uspesima Miće Jovanovića ("Vreme" 1223). Tada je na sajtu "Večernjih novosti" podmetnut tekst da je Jovanović dokazao kako je stekao doktorat u Velikoj Britaniji. Iako nikada nije utvrđeno da Jovanović stoji iza ovog hakerskog napada, da je moglo da mu koristi da se pokaže i promoviše kao ugledna ličnost – moglo je.

Pošto se na univerzitetu zatreslo oko pomenuta dva doktorata, Megatrend je 2015. promenio ime u Univerzitet Džon Nezbit. To je valjda bio pokušaj se naziv univerziteta distancira od vlasnika, pa je nazvan po, objašnjavao je Jovanović, "njegovom velikom prijatelju Džonu Nezbitu, futurologu, uz njegovu saglasnost". Reputacija univerziteta od tada se samo srozavala: kada je oglasio da je Megatrend prodat, Jovanović je izneo da je u poslednjih pet godina broj studenata opao za 400 odsto.

A onda se situacija dodatno pogoršala. Pored poziva da se provere sve diplome koje je Megatrend ikada izdao, potpredsednica Narodne stranke Sanda Rašković Ivić ocenila je da je "Megatrend Černobilj visokog obrazovanja u Srbiji i da mu treba oduzeti dozvolu za rad". Ali, izgleda da se ne treba previše brinuti za mogućnost Megatrenda: ministar prosvete Mladen Šarčević je na Prvom programu Radio Beograda u utorak objasnio da "studenti i profesori Univerziteta Megatrend ne smeju da trpe velike lomove", da ministarstvo poslednjih meseci kontinuirano ispituje rad privatnih visokoškolskih ustanova, uveravajući nas da i na državnim fakultetima ima isto toliko nepravilnosti kao i na privatnim. Teško je reći šta više zabrinjava u vezi s izjavom ministra Šarčevića: da li što nas uverava da, kako ispada, nije to sa Megatrendom ništa strašno ili to što kaže da na državnim fakultetima ima isto toliko nepravilnosti u koje javnost očigledno nije upućena. Treba li Megatrend da se boji hitne inspekcije? Taman posla. Prema rečima ministra Šarčevića, "nemamo toliko inspektora da možemo tom brzinom sve da istresemo" (uopšte gledano), a Megatrend izgleda nije prioritet pošto se Šarčević ograđuje da je prodaja Megatrenda bila "lična kreacija osnivača u koju ja ne mogu da uđem". Zašto bi Ministarstvo prosvete slalo inspekciju na Megatrend? Svašta, zaista.

Zahvaljujući čitavoj ovoj halabuci, tvrdnje iznete u "Mega diplomcu" o upitnosti Stefanovićevog doktorata pale su u zasenak. Da li je Mića Megatrend mogao čitavu priču potpuno da izmisli da bi zaštitio jedinog studenta kojem je do sada bio mentor – Nebojšu Stefanovića, kako ume i može? Sve je moguće. Stefanović se ovim povodom nije oglašavao.


ŠESTOČINKA

Priča o prodaji Megatrenda sadrži sve elemente dramske radnje: tu su uvod, zaplet, kulminacija, peripetija i rasplet, a da je Bajagina pesma, zvala bi se "Verujem-ne verujem". Osvrnimo se sada na tok ove komedije apsurda.

Čin prvi: Prodaj i pali. Na konferenciji za novinare 28. novembra, Mića Megatrend objavio je da je 100 odsto vlasništva preneo na nemački konzorcijum sa Dejanom Đorđevićem na čelu, kontroverznim biznismenom iz Leskovca. Razlog? Na prvom mestu emotivna iscrpljenost, pa tek onda pare, objasnio je Jovanović, navodeći da se umorio od "medijskog linča i kampanje" koji traju od 2014. godine, "zbog čega je upis studenata drastično opao". Takođe je najavljeno da je novi vlasnik preuzeo obavezu da tokom narednih pet godina u Megatrend investira još 150 miliona evra. Jovanović je objasnio da se seli u svoju kuću u Kanu na Azurnoj obali, "van dometa nekih finih novinara i televizijskih stanica", preneo je "Danas".

Čin drugi: Ovo nije stvarnost. Kako je utvrdila televizija N1, fotografije navodnih članova nemačkog konzorcijuma, koji je, u stvari, najobičnija firma registrovana u Nemačkoj 2014. godine za trgovinu kancelarijskim materijalom i automobilima, kupljene su na internetu, a u pitanju su manekeni. Na pitanja novinara N1 o tome nisu li to na sajtu firme fiktivne ličnosti, Jovanović je rekao da ne zna, ali nije isključio mogućnost da je razgovarao sa jednim od njih.

Miodrag Sovilj, N1: Ko je Nikolas Bahmir, koji je potpredsednik EFAS Europe?

Mića Jovanović: Ne znam ko je. Ja sam u celoj ovoj priči jednom sa njim razgovarao, otprilike 19 meseci kako traju pregovori. Sve to vreme dolazio je samo Dejan Đorđević.

MS, N1: A razgovarali ste s Nikolasom Bahmirom?

MJ: Mislim da je on bio sa nekim ko je bio iz tog konzorcijuma.

MS, N1: Je l bio tamo Markus Johanesberg ili Kim Stern?

MJ: Ne znam to da vam kažem. Ne znam.

MS, N1: Gospodine Jovanoviću, u pitanju su izmišljene ličnosti, zar ne?

MJ: Pa… Nisam siguran, ne bih mogao to da tvrdim. (...)

MS: Kako mislite da ga prodajete za 56 miliona evra ako niste proveravali kome ga prodajete?

MJ: Ja bih vama prodao kada biste dali tolike pare, uopšte me ne zanima ko kupuje.

Osim tvrdnje da tokom 19 meseci pregovora Mića Jovanović nije našao za shodno da se raspita kome planira da proda univerzitet koji je podigao od nule, u oči upada i činjenica da je EFAS Europe osnovan 2014. godine kada se čaršijom rasplela priča o Stefanovićevom doktoratu. Slučajnost? Plan za bekstvo? Prodaja sa predumišljajem? Teško je reći koji su motivi u pozadini.

Čin treći: Ovo nije vežba. Ponavljam: ovo nije vežba. Gostujući na TV Prva, Jovanović je rekao da ni njemu samom nije baš jasno kako je pristao da proda kad ne može da jemči za iskrenost kupca. Međutim, tvrdio je Jovanović, Megatrend je zaista prodat, a "potpisan je jedan ozbiljan ugovor, overen kod notara, sa vrlo jasno definisanim uslovima kupoprodaje" i isplatom u dve tranše. Od prve tranše, sa rokom isplate 6. januara, Jovanović kaže da nije dobio ni dinar. Najbolje je to objasnio sam Jovanović:

MJ: Postoji neka garancija u vidu deponovanja oko 30 miliona evra na escrow račun, što može i ne mora da bude čvrsta garancija.

Jovana Joksimović, TV Prva: Zar niste dobili kaparu? Zar to nije praksa?

MJ: Ja mislim da će ovaj ugovor da bude presedan, istorijski gledano, jer niko ne bi ništa prodao, što ima takvu vrednost, bez neke kapare.

Escrow račun je vrsta garancije da će prodavcu biti isplaćen iznos utvrđen kupoprodajnim ugovorom. Ovo je, zapravo, mogućnost da date kaparu, ali ne da je uručite osobi od koje kupujete, već se sredstva deponuju u banci koja je posrednik i garantuje za isplatu po ugovorenim uslovima. Račun se otvara samo za jednu transakciju. S obzirom da Mića Jovanović tvrdi kako je na escrow račun deponovano 30 miliona evra, možemo se zapitati: ko je zapravo deponovao ta sredstva i kod koje banke i da li je to uopšte istina.

Čin četvrti: Čista magija. A onda je Mića Jovanović, nakon što je sam obavio istragu o novom vlasniku, ipak rešio da su tvrdnje medija koji ga napadaju utemeljene u realnosti. Pošto je zaključio da su sa Đorđevićem sumnjiva posla, objavio je da odustaje od prodaje. "Ispao sam naivan", rekao je za RTS. "Da li sam ja bio omađijan uslovima, šta se to meni dešavalo, ja za sebe nemam opravdanje…", ispričao je za N1. "Ja sam prevario samog sebe. To zaista nije bila fiktivna prodaja."

Miodrag Sovilj, N1: Da li vas uopšte zanima to što najveći deo javnosti misli da je priča o ovoj prodaji bila zapravo obmana?

MJ: Ja sam već navikao. Mene čudi da su Megatrend i Mića Jovanović toliko interesantni javnosti. Ima mnogo univerziteta gde se dešavaju i gore stvari.

Čin peti: Lažne batine i dva televizora. U subotu, koji minut posle ponoći, N1 je objavio da je, prema nezvaničnim saznanjima, Đorđević u petak pretučen i opljačkan. Đorđević je prijavio napad, ali, ne lezi vraže: istog dana je uhapšen zbog lažnog prijavljivanja. Tako smo saznali da Đorđević nije napadnut, nego su u obilazak stana došli vlasnici koji su se prethodno najavili; te da nije ni opljačkan, nego su vlasnici odneli dva televizora jer im je dužan kiriju, a ne plaća ni račune (ovde je momenat da se još jednom počeškamo po glavi u vezi s tim ko je mogao da deponuje onih 30 soma evra). Prema pisanju Južnih vesti, Leskovčanin Dejan Đorđević na jugu je poznat kao sumnjiv dužnik – više sagovornika ovog portala ispričalo je o pozajmicama u Leskovcu koje nikad nisu vraćene. Iz Konzervativne reformističke stranke (KRST) rekli su Južnim vestima da je Đorđević pre šest meseci smenjen jer nije ulagao u stranku, a račun ostavio u blokadi, sa dugom od 300.000 dinara. Đorđevićev advokat Milenko Zarić rekao je u nedelju da "iz poslovnih razloga", šta god to značilo, neće moći da zastupa optuženog na sudu, te da će ovaj zadatak "preuzeti drugi kolega". Nakon saslušanja u Trećem osnovnom tužilaštvu u ponedeljak, prenosi "Blic", gde je Đorđević priznao lažno prijavljivanje, Đorđević je sklopio sporazum sa Tužilaštvom na osnovu koga mu je izrečena uslovna kazna od tri meseca zatvora sa rokom od tri godine. Osuđeni se odrekao prava na žalbu.

Čin šesti: Nova godina, novi list. Ovog utorka, Mića Jovanović je u izjavi za "Novosti", sada već iz Francuske, rekao da je pokrenut raskid ugovora sa Đorđevićem. "Nadam se da će ugovor biti raskinut najkasnije do Nove godine, a svakako bi prestao da važi 6. januara, kada je trebalo da bude isplaćena prva rata, to jest, polovina od 56,1 milion evra, pošto je sada jasno da Đorđević taj novac nema", rekao je Jovanović.

Uprkos sveopštem metežu i činjenici da je reputacija Megatrenda verovatno ugroženija nego ikada do sada, Mića Jovanović više puta je naglasio da studente ova situacija nikako ne dotiče. Svršeni student ovog fakulteta, koji je upisao Megatrend 2012. godine, kaže za "Vreme" da se ne brine previše o tome kako će se ove afere odraziti na činjenicu da je u situaciji da sa diplomom Megatrenda traži posao. "Ponekad sam nailazio na ‘hihi Megatrend’, ali posle par reči ljudi shvate da nisam teletabis", priča ovaj bivši student i dodaje da su "mnogi završili, time se ne diče, a to je veliki broj potencijalno kvalitetnih studenata koji su sada na stubu srama zbog jedne skupine diletanata, ovako se svi loše osećamo što smo nadrljali zbog njih nekoliko".

Akreditacije na svih 12 programa, koje trenutno nudi Megatrend, traju još tri i po godine. "I opet ćemo se akreditovati", ubeđen je novi-stari vlasnik Megatrenda Mića Jovanović.


 

Šta sve možete sa 150 miliona evra

Da bismo dodatno ilustrovali besmislenost uslova ove prodaje koja se na kraju nije ni dogodila, pogledajmo na šta se može potrošiti suma od 150 miliona evra, koje se, prema rečima Miće Jovanovića, EFAS Europe obavezao da će sukcesivno uložiti u Megatrend u roku od pet godina. Evo šta sve možete sa tim parama:

1. Da rekonstruišete Trg republike 19 puta, sa sve Vesićevim popravkama;

2. Da kupite 750 stanova od 200.000 evra, koliko je koštao stan ministra odbrane Aleksandra Vulina, navodno kupljen od novca koji mu je poklonila tetka iz Kanade;

3. Ako ste Ana Brnabić, za taj novac možete 13.636 puta "državnim poslom na Skijatos";

4. Da nabavite 10.000 inkubatora za bolnice u Srbiji;

5. Da gotovo udvostručite budžet za kulturu Republike Srbije;

6. Da platite 750 operacija presađivanja koštane srži u inostranstvu ili 10.000 transplantacija bubrega na VMA;

7. Da kupite 750.000 akcija kompanije Fejsbuk;

8. Da dovedete Kristijana Ronalda da igra za vaš klub;

9. Da osnujete vozni park sa 50 primeraka najskupljeg automobila na svetu Bugatti Chiron;

10. Da postanete vlasnik tri manja ostrva u Karipskom arhipelagu (ukupno oko 600 hektara).


POŠALJI KOMENTAR REDAKCIJI ODŠTAMPAJ TEKST