foto: marija janković

Javni servis je sticajem okolnosti dobio priliku da povrati jednu funkciju koju je bez dileme imao u obrazovanju niza generacija kroz školski program

Danas je u Srbiji, posle višedecenijskog tavorenja, školski program ponovo došao u žižu interesovanja. Vanredno stanje zbog epidemije virusa korona dovelo je do zatvaranja škola i stvorilo potrebu da se nastava organizuje "na daljinu" putem TV emisija. Počelo je emitovanje polusatnih časova "Moja škola" na programu RTS3 i na platformi Planeta RTS.

Odavno neka serija ili TV emisija nije bila očekivana sa takvim nestrpljenjem, jer čekali su i deca i njihovi roditelji. Neke mame su mi rekle da su oni mlađi, iz prvog ili drugog razreda, već dan ranije pripremili radni sto ispred televizora, naoštrili olovke i spremili sveske. Moj favorit je devojčica Anika (treći razred) koja je sebi napravila raspored časova za naredne dane koji uključuje i sviranje, igranje, klopu i kupanje. Spremilo se dete na uslove izolacije. A onda je u osam časova u utorak zazvonilo i nastava je počela.

U praznoj učionici, ispred ovih modernih tabli (gde može i da se piše flomasterom, ali funkcionišu kao ekrani na dodir) smenjivale su se učiteljice i nastavnice. Zaista, baš malo muškaraca radi kod nas u prosveti.

Mi roditelji dobili smo priliku koja se retko pruža, da zavirimo u učionicu tokom nastave.

Okej, gradivo se nije menjalo, a iskreno, bilo bi čudno da jeste. Većina roditelja mi kaže da bez problema prati nastavu do petog razreda, onda je već povuci-potegni, kao u kvizu znanja "Pitajte đaka petaka". Svakako će mnogi kritikovati ovaj program, zamerajući zbog skromne produkcije ili loših uslova za strimovanje. Nije svejedno ni nastavnicama koje se, uprkos višegodišnjem iskustvu u učionicama, sada verovatno po prvi put nalaze pred kamerama. Zato je teško primenjivati televizijske standarde na nastavnike – oni samo žele da što bolje prenesu gradivo. Ipak, brzo je bilo moguće primetiti kako su se neke koleginice "opustile" pred kamerama i uz osmeh predavale gradivo. Ja sam gledao srpski za treći. Nastavnica deluje da nije stroga, radili smo upotrebu velikih slova u imenima naroda, geografskih pojmova i ličnim imenima.

Koliko sam razumeo, snimanje traje neprekidno i biće pokriveno kompletno gradivo za osnovno obrazovanje. U pauzama između časova, takoreći na odmoru, obično pevaju Kolibri ili se puštaju edukativni spotovi. Istini za volju, neki delovi gradiva, recimo iz matematike, pokriveni su već postojećim emisijama, ali je vidljivo da su one snimljene pre više godina.

U svakom slučaju, postalo je jasno u kojoj meri je televizija izgubila jednu od svoje tri osnovne funkcije – edukativnu. Da budemo do kraja iskreni, ostale televizije sa nacionalnom frekvencijom su zaboravile da obrazovni program uopšte postoji, pa ga nema ni u tragovima. Nadam se da Pink Histori, ili Galileo ne smatrate ozbiljnim obrazovnim programima. U prvom slučaju je doprinos Pinka samo roze mrlja na dokumentarnim programima Histori kanala, a u drugom zabavna nauka. U oba slučaja nije proizveden nijedan sekund programa. Ipak, javni servis je sticajem okolnosti dobio priliku da povrati jednu funkciju koju je bez dileme imao u obrazovanju niza generacija kroz školski program.

Program "Moja škola" pokazao je u kakvom se stanju nalazi naš obrazovni sistem. Više od decenije se govori o uvođenju u nastavu elektronskih udžbenika, o pametnim učionicama i kompjuterima. Neverovatno je da je epidemija virusa korona morala da ubrza proces koji smo mogli da razvijamo u normalnim uslovima. Sada nas je muka naterala da obrazovanje u roku od nekoliko nedelja uvedemo u 21. vek. No, istorija nas uči da su slična dostignuća uvek nastajala u doba krize, poput penicilina ili radara tokom rata.

Tek nam predstoji promena obrazovnog procesa, jer su predavanja putem televizije samo prelazni korak ka suštinskoj promeni školstva. Predavanja ex katedra, gde jedan govori a drugi slušaju, moraju biti zamenjena interaktivnim pristupom, individualizacijom procesa obrazovanja i ciljem da se gradivo ne buba već razume. Zato sam bio ohrabren kada sam čuo da je uvođenje emisija na RTS-u inspirisalo nastavnike da putem Skajpa ili sličnih programa organizuju dodatnu nastavu svojim učenicima. Kako reče Kosta, još jedan osnovac koji ide u drugi razred, učiteljica će ih pratiti na konferencijskom pozivu i videće šta svako od dece radi. Očigledno, naši klinci su potpuno spremni i za sledeći korak u digitalizaciji nastave, a na nama je da im se prilagodimo.

Sada su na redu srednjoškolci i program za njih. Plan je da se školski program proširi i na RTS2, uz upotrebu platforme Planeta, što je, čini mi se, mnogo praktičnije jer možete predavanja videti kada i koliko puta želite.

Ostalo je mnogo dilema jer, nakon predavanja, nužno ćemo stići do ocenjivanja, a još nemamo jasnu proceduru za objektivno "ocenjivanje na daljinu". Ministar za sada veruje da će mala matura biti održana, što će dodatno biti izazov za sistem.

Ono što je za sada sigurno jeste da je RTS simbolično rečeno dobio decu pred malim ekranima, a sada je na javnom servisu da ih tu zadrži, jer inače će pobeći iz škole i odoše u "Zadrugu" i "Parove".


 

POŠALJI KOMENTAR REDAKCIJI ODŠTAMPAJ TEKST