foto: aleksandar dimitrijević

In memoriam – Miroslav Gajić (1954–2020) >

Legenda o Letećem Baričaninu

Život evoluira, pa su i Holanđani slavne moreplovce pretvorili u slavne fudbalere. "Leteći Holanđanin" danas je veliki igrač u stalnom pokretu. Totalni fudbal, tako se ta priča zove, i u njoj fudbaleri na terenu neprestano menjaju pozicije, svaki čovek igra i odbranu i napad, pa je protivniku taj fluidni sistem igre veća misterija i od samog kapetana Hendrika van der Dekena

Tako lete Holanđani. Ali daleko iznad njih vinuo se naš Leteći Baričanin, najveći partizanovac, Miroslav Gajić (1954–2020). Holandski fudbaler ima krila, ali ima i kavez u vidu granica igrališta. Miša Tumbas je leteo slobodno. Vidim ga kako na Banjici brani čast Partizanovih navijača samostalno bodreći rukometaše. U sledećem kadru već je na Topčiderskom brdu, gde fudbalerima upućuje savršene asistencije ljubavi. Stigao je i do "Pionira" ili "Arene", da i sam pogodi trojku za konto Partizanovih košarkaša. Sve to u istom danu. U isto vreme ako je bilo potrebno. Mišini dolasci na svaku utakmicu svake Partizanove sekcije tajna su čak i nama koji smo gledali let te veličanstvene ptice.

"Leteći Holanđanin" ima i operu o sebi. Libreto i muzika – Rihard Vagner. Možda Mišin glas onako propušten kroz šmirglu u grlu ne bi zadovoljio fina uha, ali nama je bilo lako da ga zamislimo u klasičnim operskim rolama. Bio je naš i Pučinijev Kalaf kada je najavljivao pobedu ("Nessun dorma"). Naš i Rosinijev Figaro kada nas je razgaljivao ("Largo al factotum"). Pre svega – naš i Bizeov Eskamiljo kada nas je hrabrio samim svojim postojanjem ("Votre toast, je peux vous le rendre"). Da, jedna je arija tenorska, druga baritonska, treća je za bas; napad – vezni red – odbrana; Tumbas – Tumbas – Tumbas; najbolji sastav Partizana.

Takva ptica nije mogla da preživi zatvorena u krletku. Barički kućerak, u koji ga je oterala epidemija, jeste bio sav od zahvalnosti partizanovaca, koji su mu dom opremili i renovirali. Ali govorimo o detinje nemirnim krilima, o detinjoj duši kojoj su i hale i stadioni premali. Puklo je to ogromno srce pod pritiskom ljubavi koju nije imalo kome da ponudi. A ipak, još se svi nadamo da će Miša Tumbas na prvoj sledećoj utakmici odnekud iskrsnuti, šeretski nam reći da smo "dandare" što smo nakon sveg druženja opet pali na njegovu foru, a mi ćemo se obrušiti na njega kao da smo dali pobedonosni gol u 90. minutu derbija.

Ako se to ne dogodi, upamtite legendu o Letećem Baričaninu. Ona se neće menjati. Miroslav Gajić zauvek će ostati najsjajnija buktinja u Partizanovom grbu.


 

POŠALJI KOMENTAR REDAKCIJI ODŠTAMPAJ TEKST