foto: tanjug

Kosovo >

Šala kao zbilja

"Kroz dubinu Gazivoda možete da vidite težinu i dubinu svih naših sporova i neslaganja", poručio je sa gazivodske brane Aleksandar Vučić u septembru 2018. Nad površinom vode dve godine kasnije moglo je da se pročita da se jezero zove po Donaldu Trampu i sazna da su se Srbi i Albanci složili

Natpisi na engleskom "Tramp lake" osvanuli su prošle nedelje na početnoj i završnoj tački jezera Gazivode sa kosovske strane – na brani i Brnjačkom mostu. Jezero ima površinu nešto preko 9 km2. Amaterske fotografije radova koji su u toku sa još uvek nezategnutim transparentima već su zapalile društvene mreže uz nevericu i podsmeh, pre nego što se podignu dronovi i upale profesionalne kamere. Tim snimcima će potom dočarati grandioznost jezera i ideje da ono bude dostojno imena 45. američkog predsednika.

Nasipna brana široka je i dugačka skoro po pola kilometra, visoka preko 100 metara. Prema projektu Energoprojekta pre pola veka, građena je sredstvima Svetske banke koje je otplaćivala Jugoslavija, a potom Srbija. Na njoj se predsednik Srbije Aleksandar Vučić pred desetinama medijskih ekipa zagrevao za svoj istorijski govor 2018. u Kosovskoj Mitrovici.

"Za Srbiju je jezero Gazivode od presudnog značaja, ali su Gazivode važne i za Srbe i za Albance. Najbolje se na Gazivodama vidi težina problema sa kojima se suočavamo i težina političke borbe", poručio je tada.

Hašim Tači je sa istog mesta tri nedelje kasnije uzvratio da je došao u rutinsku posetu i provozao se motornim čamcem.

Čamcima su, skoro deceniju nakon potapanja Ibarskog Kolašina, jezero prelazili gorštaci "sa one druge strane" iz odsečenih brnjačkih sela na samom kraju severa Kosova. A onda je general Nikola Ljubičić video prilog Ramiza Etemovića u Drugom dnevniku o seljacima iz Brnjaka kako sekirama iz čamca razbijaju led, jer mosta nema, a u selu treba da se porodi žena.

"I to je bio povod da hitno naprave most na Brnjaku", kazao je Etemović u jednoj emisiji.

Most je nazvan po Ljubičiću. Na inauguraciji, s njim je bila pokrajinska funkcionerka Kaćuša Jašari, a svečani ručak je upriličen u nekadašnjoj kafani "Jelena Anžujska".

Prema dostupnoj istorijskoj građi, pravi dvori francuske princeze i majke srpskog kralja Milutina i njena prva škola za devojke potopljeni su u Brnjaku. Profesor Milisav Lutovac, na mestu gde se spajaju Brnjačka i Oklačka reka, još 1959. godine našao je ostatke građevine.

"Zemlja je sada pojela sve tragove. Detaljnijih istraživanja nije bilo, ali trebalo bi požuriti jer će se čak i ovaj teren naći pod vodom budućeg jezera", izveštavao je sa lica mesta Milan Kovačević u "Karavanu" na TV Beogradu 1969, prateći gornji tok Ibra od Zvečana do Rožaja.

Jezero dužine do 24 km, zapremine skoro 400 m3, nastalo pregrađivanjem gornjeg toka Ibra, sa branom, hidrocentralnom, kompenzacionim basenom, godinama je simbol nekadašnje države.

Uoči novog milenijuma, NATO bombe padaće i na ovaj kraj. Kolašinci su ih poistovetili sa Klintonovima i ostalom ekipom američkih ratnih jastrebova. Posle rata, tu je praktično nastala granica, a od 2012. i zvanično "integrisani granični prelaz". Carinski prelaz "Brnjački most" postao je 8. carinska ispostava Carinarnice "Kraljevo" u sistemu Carina Srbije.


GRENELOVO ČUDO

Sada ovaj kraj, osim švercere, privlači i brojne zaljubljenike u prirodu – pecaroše, planinare, umetnike, sportiste. Neki od njih su tako 24. septembra uslikali kako grupica od četiri-pet mladića na lukove mosta podiže natpis "Trampovo jezero", pa odmah zatim još jedan "Predsedniče Tramp, kosovski Srbi Vam zahvaljuju što ste doneli mir".

Nekada najuticajniji političari Severa Kosova, Slaviša Ristić i Marko Jakšić, iz Ibarskog Kolašina danas predvode opozicioni pokret "Otadžbina", koji je objasnio ko su autori:

"Ovaj licemerni transparent su postavili kratko ošišani momci sa džipovima novosadskih i beogradskih registarskih tablica uz preporuku i inicijativu predsednika Srbije."

Gradonačelnik Zubinog Potoka se, po sopstvenom priznanju, zatekao zbog privatne obaveze van svog mesta i nije znao o čemu se radi. No, prema reakciji javnog mnjenja na društvenim mrežama, sumnje nije bilo:

"Bravo, Aco SRBINE!"

"Ja bih samo zamolio te što su te boleštine napisali da ubuduće ne govore u ime kosovskih Srba. Ako su već hteli da zahvaljuju, njihov natpis je trebalo da glasi: Srpska lista zahvaljuje Trampu što nam je obezbedio još jedan izvor prihoda!"

"Ovo su napisali podanici Aleksandra Vučića i lokalnih vođa Srpske liste (…) i zahvaljuju Trampu koji spasava ovim sporazumom svoj predsednički mandat jer ovaj sporazum je sve osim sporazuma koji ide u našu korist!"

"Bavite li se vi fotošopom ođe?"; "Koliko znam, to je naš most, a ne TRAMPOV"; "Predlažem da se moje selo Zečeviće zove Trampoviće"; "Zubin Potok da se preimenuje u Trampov Zub a Kobilja Glava u Trampova Glava. Meni je to skroz okej, a Mitrovica da bude Trampova Mitrovica. Kad je mogao Tito, može i Tramp"; "Isuse, daj mi lavlje srce"; "Sklanjajte tu krpu, ne grubite takav most, što ne napisaste, most raseljenih Srba".

Ovakve i slične reakcije ređale su se ispod fotografija.

Niko iz Srpske liste i Kancelarije za KiM nije se oglasio da potvrdi da je to vlast organizovala i da kažu zašto. Zna se da je druga značajnija, autentična političko-društvena inicijativa kod preostalih kosovskih Srba praktično iskorenjena i pre opela Oliveru Ivanoviću.

Odgovor je stigao sa najviše adrese: "Naši ljudi na Kosovu vole predsednika Trampa… Tako, za mene je to, onako, ljudska reakcija, ali koliko sam video to su ljudi sami kačili i sami pravili."

Vučiću nije bilo jasno zašto se ne razumeju kosovski Srbi. "Oni su najveće muke preživeli u vreme nekih prethodnih američkih administracija. Ti ljudi se nadaju i čekaju dobar signal. Neko im je rekao napravićemo Feasibility studiju da vidimo kako da se podeli energetsko bogatstvo. Mi smo do sada imali nula kilovata sa Gazivoda, a celo jezero… ajde neću sada da govorim pred ambasadorom", odgovorio je na obeležavanju operacije Halijard, spasavanje američkih pilota ‘44, u društvu Entonija Godfrija i Milorada Dodika. Predsednik Srbije ovom obeležavanju prisustvuje tek od pre par godina.


POČELO KAO ŠALA, ALI FUNKCIONIŠE KAO REŠENJE

U Vašingtonu su 4. septembra Aleksandar Vučić i Avdulah Hoti potpisali dokumenta predstavljena kao ekonomska normalizacija odnosa. Na talasu brze realizacije dogovorenog nedavno je završena i operativna američka poseta Beogradu i Prištini. U jeku predsedničke predizborne kampanje u Americi, Trampovim pristalicama zamrznuta je TV slika istorijskog pomirenja arhineprijatelja koji su se godinama ubijali. Srbija i Kosovo biće "prve hrišćanska i muslimanska zemlja Evrope" koje će otvoriti ambasade u Jerusalimu, diverzifikovaće energetske izvore, zabraniti 5G mrežu sumnjivih prodavaca, izgraditi auto-put, povezati železnicu sa lukom na Jadranskom moru. Zbog toga je Donald Tramp nominovan za Nobelovu nagradu. On donosi mir svetu. Donosi ga Srbima i Albancima.

"Došli su u moj ured, u ovalnu sobu, da potpišu. Grlili su se, bilo je lepo videti ih. Spasili smo mnogo života", opisuje susrete dvojice pomirenih lidera u svom predizbornom karavanu kroz američke države.

Da objasni da sve nije išlo glatko, i to oko naziva jezera, pobrinuo se njegov izaslanik. Studija o izvodljivosti "podele Gazivoda kao pouzdanog izvora snabdevanja vodom i energijom" tačka je u sporazumu. Ali dok ga Srbi nazivaju Gazivode, Albanci kažu Ujmani.

"Nakon nedelja borbe u vezi sa sporazumom, kada je i dalje trajala borba oko imena, rekao sam, znate, ja ću govoriti jezero Tramp kako ne bih birao strane i naljutio nekog. Oba lidera su skočila i rekla: meni je to u redu, hajde da ga nazovemo jezero Tramp", otkriva Grenel u američkim medijima kako je prošla njegova šala.

"Ono što je počelo kao šala sada funkcioniše kao rešenje", kazao je u narednom intervjuu.

Vučić nije siguran od koga su Srbi sa Severa dobili ideju za ime jezera, da li od Amerikanaca ili nekoga od naših. A Hoti je rekao: "Pozdravljam predlog ambasadora Grenela da se jezero Gazivode preimenuje u ‘Jezero Tramp’ u čast njegove izvanredne uloge u postizanju istorijskog sporazuma o normalizaciji ekonomskih odnosa između Kosova i Srbije, kao velikom koraku ka konačnom političkom sporazumu, koji bi trebalo da rezultira uzajamnim priznavanjem."

S jeseni nad Gazivodama počnu da duvaju jači vetrovi. Sa brane i mosta već sledećeg dana oduvane su cerade sa plavim slovima, ali se 20 km nizvodno, na zvečanskoj kuli, odakle je Kovačević ‘69. započeo svoj "Karavan", umesto nove srpske zastave, ipak zavijorila ruska.

"Vučić možda bude oklevao i s vremenom ne uspe da isporuči ono što je obećao; možda će čak i protestovati da ne može da kontroliše plimu žute štampe koje glavni tabloidi u njegovoj zemlji redovno objavljuju. U tom slučaju Sjedinjene Države moraju to da nazovu njegovim blefom. Umesto da bude smatran za vrednog partnera mira i stabilnosti, Srbija će biti izolovana u susedstvu, samo sa Moskvom da se na nju osloni. U svakoj komunikaciji, jedna poruka mora da bude eksplicitna i da se ponavlja: Sjedinjene Države neće napustiti region Balkana" (iz izveštaja "Balkan napred: Nova strategija SAD za region").


 

Četiri tačke nove američke strategije za Balkan

U izveštaju uticajne organizacije Atlantski savez "Balkan napred: Nova strategija SAD za region" pre tri godine definisane su četiri strateške tačke. Drugu tačku čini "istorijsko" zbližavanje sa Srbijom.

Konstatujući još tada da su srpski zvaničnici signalizirali da žele bolje odnose sa Sjedinjenim Državama i istakavši da je 2016. Vojska Srbija izvela više od 200 zajedničkih vojnih vežbi sa SAD i NATO-om, u odnosu na samo 17 sa Rusima, tačka 2 je definisana: "Raditi na ‘istorijskom’ zbližavanju sa Srbijom. To nije strogo govoreći novi pristup, ali je potreban snažniji pokušaj u kontekstu obnovljenog angažmana u regionu. Beograd može i treba da bude blizak partner i saveznik u regionu, ali to može da postane jedino ukoliko počne značajno da se distancira od Rusije. Ovo nije trivijalna osovina za vođstvo Srbije, ali ne treba da bude ni nešto oko čega Sjedinjene Države ili EU treba da prave kompromis."

Iako se tada oglasila američka ambasada sa porukom da akademske i istraživačke institucije nemaju "zvaničnu ulogu u formulisanju američke politike prema Srbiji ili bilo kojoj drugoj zemlji", izgleda da je realizacija treće i četvrte tačke i te kako vidljiva na terenu: Povratiti reputaciju poštenog pregovarača i Uložiti na regionalne preduzetnike i omladinu.


POŠALJI KOMENTAR REDAKCIJI ODŠTAMPAJ TEKST