KO JE KO I ŠTA JE ŠTA U SLUČAJU BELIVUK: Zaverenici, stranke, uhapšeni, saslušani, osumnjičeni...

Država i mafija – Anatomija slučaja >

Prijatelje držite blizu, a neprijatelje još bliže

Zašto su građani morali sklanjati decu od televizora? U kakvu poziciju je dospeo Nebojša Stefanović posle hapšenja svog kuma Gorana Papića, bivšeg zamenika načelnika SBPOK-a? Šta su visoki policijski funkcioneri tražili u stenogramima prisluškivanih razgovora Aleksandra Vučića i članova njegove porodice sa "bezbednosno interesantnim osobama"? Zbog čega istaknuti naprednjaci govore o zaveri unutar svojih redova protiv predsednika Republike? I kakve će političke posledice imati borba protiv organizovanog kriminala

Da čovjek ne zna baš ništa o Srbiji, što li bi pomislio o prilikama u njoj na osnovu pisanja medija od početka godine? Najvjerojatnije – da je riječ o državi nalik na Meksiko ili Kolumbiju. Taj dojam bi posebno potvrdila konferencija za štampu nakon sjednice Savjeta za nacionalnu bezbjednost, konačno održane 6. marta poslije dva odlaganja. Kako i zašto, najlakše je sagledati kroz zamišljenu situacionu sobu po uzoru na one iz kriminalističkih filmova i televizijskih serija.

Krenimo redom.

"SKLONITE DECU OD TELEVIZORA"

Kao prvo, neizbježan je zaključak da su u posljednje vrijeme narko-klanovi stekli ogromnu moć. Kolika je ona, svjedoči i to što je borba protiv njih jedan od najvažnijih prioriteta predsjednika Srbije, slično njegovim kolegama u Meksiku ili Kolumbiji. A da "narodu bude jasno" s čim se on to nosi, Aleksandar Vučić najprije je reklamirao i, potom, prikazao fotografije obezglavljenih žrtava klana Veljka Belivuka; asocijacija na zlikovački rukopis latinoameričkih narko-kartela savršeno je jasna.

Kako ovo doprinosi borbi protiv mafije? Nije moguće reći. Ono što jeste moguće je da će svako koga aktualna vlast i njena medijska mašinerija dovedu u vezu sa Belivukovim "glavosječama" biti dezavuiran u političkom i javnom životu. Ovo nipošto ne znači da je dotična kriminalna grupa bila bez zaštite. Naprotiv, nastala je kao "državni posao" političkih i bezbjednosnih struktura, o čemu je "Vreme" u više navrata podrobno pisalo.

PRLJAVE ZNAČKE

Sve to ne bi bilo ni po jada da – pod dva – policija nije potpuno podivljala. Naime, javnost je od predsjednika Srbije saznala da je izvjesni broj policajaca direktno radio za Belivukov i druge klanove. Također i da istraga ukazuje kako pohapšeni mafijaši raspolažu fotografijama i drugim podacima poštenih pripadnika MUP-a, očito viđenim za likvidaciju.

Kada se ovo prevede na normalni jezik, ispada da u policiji nema niti može biti kohezije i uzajamnog povjerenja. No, izuzev Dijane Hrkalović u tabloidima, niko drugi nije potencijalno označen odgovornim za ovaj bezbjednosni kolaps. A onda je 9. marta kao grom iz vedra neba odjeknula vijest da je pod sumnjom za povezanost sa Belivukom uhapšen Goran Papić, bivši zamenik načelnika SBPOK a i kum Nebojše Stefanovića.

Ovim se ionako krajnje složena situacija bivšeg ministra unutrašnjih poslova dodatno zakomplicirala. Papića je, inače, svojevremeno hvalio sam Vučić rekavši da je kao jedan od najbližih Stefanovićevih ljudi "lično iz automobila izvukao narko zlikovca koji je imao tri kilograma droge oko vrata". Da li je tada predsjednik Srbije bio u zabludi? Ukoliko jeste, tko ga je u nju doveo ako ne baš Stefanović? Pitanjima za njega ovdje nema kraja: kakva je, zapravo, bila Stefanovićeva uloga na čelu MUP-a; što li je radio da mu se mafija penetrirala u MUP Srbije u gotovo istoj mjeri kao u Meksiku; kako je moguće da je među tim kriminalcima i čovjek od njegovog najvećeg povjerenja? Najblaže rečeno, komandna odgovornost – znao ili morao znati – sada se nameće sama po sebi.

BRIONSKI PLENUM NA NAPREDNJAČKI NAČIN

Ali ni ovo nije najgore. Tri – i to posebno podvučeno – predstavlja prisluškivanje Aleksandra Vučića, njegovog sina Danila, brata Andreja i oca Anđelka. Kako je Aleksandar Vulin obnarodovao, oni su iz MUP-a ilegalno prisluškivani 1572 puta u periodu od više godina. Aktualni ministar unutrašnjih poslova posebno naglašava da u tim razgovorima nema ničeg inkriminirajućeg. Ipak, transkripti su odneseni višim policijskim funkcionerima, a ispitani policajci po ovom pitanju nisu prošli poligraf. Iz Vulinovog iskaza zaključak je da se prisluškivanje predsjednika Srbije i članova njegove porodice odnosi na telefonske razgovore sa trećim licima: "Ni protiv jednog od ljudi koji su bili na merama nije podneta ni jedna krivična prijava, niti su ikada bili osuđeni. Njihov jedni greh je bila blizina s Vučićem i članovima njegove porodice".

Hm... Ovdje se stvari prilično zapetljavaju. Po svemu sudeći, Vučići "padaju" kao "odvojci" pošto ispada da su ljudi o kojima govori Vulin legalno prisluškivani. Ako je njihov "jedini greh" bliskost sa familijom predsjednika Srbije, tko onda stoji iza odobravanja naloga o stavljanju na mjere? I na osnovu čega? Kako – dalje – Vulin zna da nikada do toga nije trebalo doći? Što su ti transkripti govorili policijskim funkcionerima? Ukazivali na veze "bezbjednosno interesantnih osoba" sa porodicom Vučić ili služili kao materijal za kompromitaciju i pokušaje ucjenjivanja? Predsjednik Srbije je uvjeren da je ovo drugo u pitanju. A kako se, opet, prisluškivanje odvijalo u Stefanovićevo vrijeme, mnogi već dva mjeseca iščekuju ozbiljan politički zemljotres sa epicentrom u samom srcu Srpske napredne stranke. Da li je hapšenje Gorana Papića u tom smislu uvodno podrhtavanje zemlje?

ZAVJERA IZ DUBOKE DRŽAVE

Istina, manjim intenzitetom – pod četiri – to već traje. Miloš Vučević, gradonačelnik Novog Sada i potpredsjednik SNS a ponavlja da u stranci postoji klika protiv Vučića sačinjena od "ministara i direktora". Za premijerku Anu Brnabić sve ima za cilj da predsjednika Republike "fizički ukloni ili da izludi od napada na porodicu". I tako od jednog do drugog naprednjačkog funkcionera ukrug i nedogled... Iako niko od njih ne izgovara ime Nebojše Stefanovića, jasno je da je baš on označen kao čovjek na samom vrhu "zavjere". Latinoamerički kliše je jasan: u slučaju "fizičkog uklanjanja ili izluđivanja" Vučića (A. Brnabić), njemu bi kao doskorašnjem ministru policije i aktualnom obrane, a uz to i koordinatoru tajnih službi, preuzimanje vlasti samo od sebe palo u krilo. Možda u tom kontekstu i Stefanovićeve slike sa naoružanim specijalcima u pozadni postanu osnov za sumnju, a da se o slučaju Papić i ne govori...

Za razliku od svojih najbližih suradnika, predsjednik Srbije o ovom paklenom scenariju još ne govori eksplicitno. Najdalje dokle je otišao jeste izjava da će odgovarati svako tko prekrši zakon – pa bio to on lično, Vulin ili Stefanović. Ovo je samo produbilo spekulacije. Dok jedni smatraju da se radi o tipičnom Vučićevom prepariranju javnosti kroz podizanje iščekivanja, drugi tvrde kako Stefanović još nije odigrao sve adute. Zavisno od afiniteta, oni se vide u saznanjima prikupljenim tokom šestogodišnjeg staža na čelu MUP-a, snazi njegove frakcije unutar SNS pošto vodi najveći i najuticaniji Beogradski odbor, te nadasve, podrške izvan granica Srbije.

POZIV IZ LENGLIJA

Pet – nema zavjere bez CIA ili makar MI6 (FSB se u Srbiji ne računa). U tom smislu, tabloidi odavno pišu kako je "jedan od najistaknutijih funkcionera stranke, svojevremeno među najuticajnijim, na jednom sastanku u SAD razgovarao o budućnosti stranke bez Aleksandra Vučića". Za Vojislava Šešelja nema dileme: Stefanović je zavrbovan u Americi i kako sada izvršava naređenja iz Vašingtona, "treba ga gurnuti pod led".

Na stranu radikalski i neoradikalski teoretičari zavjere – dobar dio političke čaršije smatra da je ministar obrane u izvrsnim odnosima sa partnerima na Zapadu. U tom smislu je, navodno, nekoliko značajnih ličnosti iz Evropske unije i Amerike interveniralo kod Vučića u korist Stefanovića. Piju li ovi aberi vodu? Nije moguće procijeniti, pogotovo ako ga hapšenje Gorana Papića kriminalizira. Izvjesno je da Stefanović napadno obavlja svoje dužnosti ministra obrane sa inostranim elementima, te da stalno isticanje suvjerenosti i nezavisnosti ukazuje da dotična država i te kako osjeća pritiske "svjetskih moćnika". Meksički i srpski političari, na primjer, imali bi što reći jedni drugima na osnovu bogatog iskustva.

SNAJPER NA POLIGRAFU

Odavno u Srbiji – što je pod šest – poligraf predstavlja majku svake afere. Iako nije dokaz na sudu, odbijanje se smatra za priznanje krivice, o čemu javnost obavještava sam državni vrh. Što zatim slijedi, iskusio je proteklih dana Slaviša Kokeza. Uglavnom, nakon što ga je Aleksandar Kajmaković zvani Aca Bosanac povezao sa Belivukom, predsjednik Fudbalskog saveza Srbije je na ispitivanju u policiji odbio da na poligrafu odgovori na razna pitanja, uključujući i ono o umješanosti/obavještenosti da se priprema atentat na Vučića. Ovim je Kokeza slomio srce svom dojučerašnjem prijatelju, postavši istovremeno za naprednjake i tabloide "veći lopov čak i od Dragana Đilasa". Ali kako je predsjednik FSS-a uopće dospio na poligraf pošto njegovo naprasno i enormno bogaćenje ni za koga nisu tajna, uključujući Vučića "koji ga je stvorio"? Razlog su – kruži priča – Kokezino bahaćenje, obećanja bez pokrića, pogrešna druženja i, prvenstveno, povezivanje sa pogrešnom frakcijom SNS-a; čitalac lako pogađa da se misli na onu Stefanovićevu.

Uz poligraf, popularnost je stekla i snajperska puška zaplijenjena kod Belivukove ekipe (vidi tekst "Politika snajpera" na sledećoj strani). Vulin i ostali nosioci režima govore kako ovo oružje kriminalci ne koriste za reketiranje, već da su ga nabavili u sklopu zavjere sa odmetnutom klikom unutar SNS protiv predsjednika Republike. Ovo je najbolje sažeo Darko Glišić, predsjednik Izvršnog odbora SNS-a. Umjesto rezultatima, kaže on, ljudi koje je na najviše pozicije u državi postavio Vučić "pokušali su da mu se zahvale snajperom".

TABLOIDNI SWAT TIM

Sedam: prije hapšenja Belivukovog klana, tabloidi su sedmicama bili stjecište operativnih saznanja policije. Potom, kako istraga odmiče, djeluje da umjesto pravosudnih organa iskazima osumnjičenih prvi raspolažu urednici ovih medija. Kako je to već red, na osnovu njihovog izvještavanja čitav slučaj se pažljivo usmjerava i tempira, a javnost saznaje kako se kotira neko od naprednjačkih kadrova i što vlast želi posebno naglasiti. Valjda u namjeri da naglase koliko je bila široka Belivukova mreža i dokle je išao njegov uticaj, ogromna pažnja je posvećena saslušavanju opskurnih starleta Mimi Oro i Tijane Ajfon. Bizarnostima tu nije kraj: u svojim istupima Dragan J. Vučićević više djeluje poput komandira SWAT tima nego kao urednik "Informera". Ljudi se mogu smijati ili zgražati zbog ovih i sličnih postupaka tabloida, a onda ih poput šake u lice udari njihova poslušnička malignost.

POTPREDSJEDNIK I SEKRETAR NA TRIBINI

Možda je – pod osam – bivši potpredsjednik "Partizana", profesor Vladimir Vuletić vjerovao da brani klub kada je rekao da je navijačku grupu "Janjičari" na tribine doveo sekretar vlade Novak Nedić. Ništa tu ne bi bilo strašno da iz ovog kopa nije proizašao Veljko Belivuk, što čitav slučaj vraća baš na ono što režim po svaku cijenu želi pokopati. Naime, Vuletićeva izjava ponovo ukazuje da u preuzimanju tribine i "zavođenju reda" preko kriminalne bande nije učestvovala samo Dijana Hrkalović i dio prljavih policajaca, već da je u pitanju postupak sa punim odobrenjem i blagoslovom režima. Bivši potpredsjednik "Partizana" nije novinar neke istraživačke mreže ili politički oponent, već svjedok iz prve ruke: sa Nedićem ga spajaju mutna savezništva i još mutnije izdaje i sukobi prilikom borbe za poziciju u upravi ovog fudbalskog kluba.

Vuletiću je svanulo tokom konferencije za štampu poslije sjednice Savjeta za nacionalnu bezbjednost da neće dobro proći zbog svoje izjave. Vučić je tu potpuno zaštitio Novaka Nedića, a onda je zajedno sa Vulinom nagovijestio da će javnost uskoro saznati kakav je zapravo bivši čelnik Partizana. I saznala je. Tabloidi su odmah objavili ne samo prisluškivani razgovor Belivuka i Vuletića (prvi hoće nečim da se oduži drugom za izvjesnu uslugu), već i seksualnu orijentaciju ovog profesora Pravnog faklulteta, njegovu intimnu prepisku na društvenoj mreži sa navodno maloljetnim mladićem, sklonost "rekreativnom" uzimanju kokaina... Naravno da ga sve to nimalo ne prikazuje u povoljnom svjetlu, ali i dalje ostaje otvoreno pitanje uloge Novaka Nedića u instaliranju Belivuka. Ako su Mimi Oro i Tijana Ajfon mogle biti saslušane, zašto onda nije i sekretar Vlade Srbije?

KADROVI SVE RJEŠAVAJU

Broj devet: kako je Vučić najavio, pod lupom se našla i Uprava carine. Zašto baš sad? Odgovor može glasiti: zbog Kokeze. Kada je zglajzao, to je ostavilo posljedice na čitav njegov spektar poslova i suradnika. Također, Uprava Carina važi i za uporište Stefanovićevih kadrova od kojih su neki s njim još od lokalnih izbora na Voždovcu 2009, a njihovo zgrtanje novca daje specifičnu težinu ovoj frakciji. Sada se govori o pljačkama i zloupotrebama više desetina miliona evra i uz Kokezu spominju ljudi Dejana Stojanovića Keke, mafijaša sa mjestom boravka negdje u Južnoj Americi.

No, dojam je da "organi" neće previše kopati i, naročito, razmontirati sistem ustanovljen u Upravi carine. Naprosto, poput već navođenih latinoameričkih država, i Srbijom se vlada kroz sistemsku korupciju.

EPILOG U MEKSIČKOM TROUGLU

Na kraju, pod deset. Aleksandar Vučić vodi Srpsku naprednu stranku poput paravojnog komandanta: za strah i slijepu poslušnost slijedi materijalno-financijska kompenzacija i osjećaj povlaštene nedodirljivosti spram svih izvan formacije. Nakon devet godina apsolutne vlasti, unutrašnja kohezija nužno mora popustiti, hedonizam i bahatost zamijeniti borbenost i zajedničke ciljeve, a razni prljavi veš isplivati.

U tom pravcu, Jovanjica, Krušik, Beograd i Novi Sad na vodi uz razne druge korupcionaške afere, prijete da ogole Vučićev sistem autoritarnog populizma. Osim toga, on i te kako pazi da ni jedna ličnost ne stekne podršku višu od deset posto, bilo u opoziciji, bilo u njegovoj stranci.

Nebojša Stefanović se, sumnje nema, sasvim uklapa u projicirani rejting kada je javnost u pitanju. Međutim, stvari su sigurno drugačije u samoj stranci – tu je kao njen potpredsjednik i šef Beogradskog odbora SNS-a mnoge zadužio. Može li se partijska popularnost preliti u javnu, pogotovo kada je Stefanović pao u Vučićevu nemilost, a opozicija i brojne javne ličnosti naprasno ga prestale napadati? To je vjerojatno trebalo utvrditi izvjesno skorašnje istraživanje u kome je gotovo pola pitanja bilo posvećeno aktualnom ministru obrane. Naime, kada je u pitanju unutrašnja politika i vlast, Vučić ništa ne radi napamet.

Kako će se sve odraziti na Stefanovića? Do sada su bila moguća dva ishoda. Prvi je tiho povlačenje i ćutanje uz obilnu kompenzaciju po modelu Tome Nikolića, a drugi čerečenje u tabloidima a la Dijana Hrkalović. Da li je poslije hapšenja Gorana Papića otvoren i treći ishod? Ne treba brzati sa zaključima: politički pad Nebojše Stefanovića prijeti da otvori Pandorinu kutiju sa nesagledivim posljedicama.

Veljko Belivuk je dopao s one strane brave zbog svojih zločina i to zaista jeste policijski uspjeh. Da ne bi odgovarao kako je njegov klan nastao i toliko dugo trajao, režim sada maksimalno nastoji politički kapitalizirati ovo hapšenje. Ono će se ogledati kroz čistku unutar SNS-a, slom Stefanovićeve frakcije, upozorenje naprednjačkim baronima što ih čeka ukoliko i sami krenu tim putem i potvrdu dominacije partijske struje Andreja Vučića. Također, borba protiv mafije i njenih slugu na tabloidni način biće glavni adut predsjednika Srbije na predstojećim izborima; on već najavljuje nova hapšenja širom Srbije, uz neizbježno spominjanje zaplijenjenih tovara dugih cijevi i snajperskih nišana.

Ako se uzmu u obzir predstojeće pročešljavanje SNS-a i aktualna borba protiv kriminala, Vučićev izborni slogan zato bi ‘ladno mogao glasiti – budi blizak sa prijateljima, a sa neprijateljima još bliži.

 

POŠALJI KOMENTAR REDAKCIJI		ODŠTAMPAJ TEKST

---