Pad

Jutros sam se okliznuo dolazeći na posao. Deci koja su se igrala na snegu ispred zgrade to je bilo smešno. Bilo je smešno i meni kada sam shvatio da nisam ništa slomio. Jedno od većih zadovoljstava u životu jeste preživeti – pad. Uvek sam se čudio grupi srpskih političara koji se sapliću i padaju bez obzira na vremenske prilike, leti baš kao i zimi. Opipaju se i kad shvate da ništa nisu slomili – nastavljaju dalje. Ali, političari bez obraza nisu neka neobična pojava. Ovde je pitanje postoji li javnost koja bi zaustavila već viđenu akrobatiku, onu vrstu moralnih padova koja nas je i dovela dotle da smo svi ugruvani.
![]() |
ODŠTAMPAJ TEKST
|
||||
![]() | |||||
|
| |||||
IZ ISTOG BROJA
-
Samo bez naroda, ako može >
Stojan Cerović -
Nuspojave >
Prvak političkog treša
Teofil Pančić -
Zona sumraka >
Želje i pozdravi
Ljuba Živkov
-
Autori Vremena >
-
Zoom >
-
Nuspojave >
-
Zumiranje >
-
komentar dana >
-
Intervju >
-
Novogovor >
-
Lik i delo >
-
Portret savremenika >
-
kultura sećanja >
-
Iz arhive Vremena >
-
IZ ARHIVE - VREME u starom formatu >
-
TV manijak >
-
Kako smo birali 1990-2020. >
-
Vreme uživanja >
-
DOKUMENTI >
-
Dajžest tekstova na engleskom jeziku (Vreme News Digest Agency) od 1991. do 1997. >




