Ko je general Tomić

O general-majoru Aci Tomiću, načelniku Uprave bezbednosti, čiju ostavku traži DOS zna se da je "bezbednjak" oko 20 godina i da potiče iz partizanske porodice. Službovao je u gardijskoj brigadi pre nego što je oformljena specijalna jedinica Kobre čiji su pripadnici nedavno priveli Perišića i Džona Dejvida Nejbora.

1. Iz gardijske brigade Tomić je bio prekomandovan u Beogradski korpus, odnosno Komandu odbrane Beograda čiji je načelnik bezbednosti bio general Aleksandar Dimitrijević. Devedesetih godina Tomić odlazi u odeljenje bezbednosti Prve vojne oblasti i radi na informativno-analitičkim poslovima. Nakon dve godine, odnosno 1992. vraćen je u Komandu odbrane Beograda.

2. Kad je došao Aleksandar Dimitrijević na mesto načelnika Uprave bezbednosti, postavlja Tomića u Upravu bezbednosti kontraobaveštajnog odeljenja na mesto referenta.

3. U Prištinu je Tomić bio poslat 1998. na mesto načelnika Kontraobaveštajne grupe (KOG) koja nije u sastavu Armije ili korpusa, već je direktno potčinjena Upravi bezbednosti kao i sve kontraobaveštajne grupe. Na tom mestu Tomić je imao dosta uspeha na Kosovu i važnih saznanja o događajima.

4. Kad je na mesto Momčila Perišića, načelnika Uprave bezbednosti, došao general Dragoljub Ojdanić, nešto kasnije bio je smenjen Aleksandar Dimitrijević i postavljen na mesto pomoćnika ministra odbrane. Dimitrijević je zatražio od bivšeg predsednika Slobodana Miloševića da mu se na tu funkciju dopiše i: savetnik za bezbednost, i dobio je pristanak.

5. Tomić se vratio iz Prištine u Beograd na mesto načelnika Prvog odeljenja Kontraobaveštajne službe, što je inače pukovnički položaj i treća po važnosti funkcija u Upravi bezbednosti u vreme kad je za načelnika Uprave bezbednosti bio postavljen Geza Farkaš.

6. Dok je boravio u Prištini, Tomić se veoma zbližio s tadašnjim komandantom Prištinskog korpusa generalom Nebojšom Pavkovićem iako po funkciji – liniji komandovanja – nije s njim imao nikakve veze. Pavković je u to vreme bio u punom usponu, više je bio u kontaktu sa Slobodanom Miloševićem nego s Ojdanićem.

7. Dolaskom Nebojše Pavkovića na mesto načelnika Generalštaba nastaju pomeranja u vrhu Uprave bezbednosti. Za načelnika je bio postavljen general Milan Đaković a Aca Tomić je postao njegov zamenik iako nema završenu takozvanu ratnu školu predviđenu za tu funkciju. Mada je bio upisan u ratnu školu, Tomić ju je zaobilazio u širokom luku. Tvrdi se da je Tomić postao osion, nadobudan čak i prema Pavkoviću. Potpuno ignoriše Đakovića i često odlazi u kabinet predsednika Koštunice. Pavković uzalud pokušava da ga natera da završi školu, upisuje ga u sledeću klasu, ali Tomić odbija. Pavković potom predlaže Tomiću da prihvati mesto načelnika Uprave za razoružanje u Ministarstvu odbrane što je mesto general-potpukovnika, ali Tomić i to drčno odbija. Potom dolazi do sukoba na relaciji Đaković – Tomić. Načelnik Uprave bezbednosti Đaković traži objašnjenje šta će Tomić non-stop u Koštuničinom kabinetu bez njegovog znanja. Đaković potom biva smenjen a njegovo mesto zauzima Tomić. Đaković je bio postavljen za zamenika komandanta Prve armije, a ubrzo potom i penzionisan.

Kada je reč o hapšenju, odnosno privođenju generala Perišića i Džona Dejvida Nejbora i o tome da li je ili ne trebalo da o tome bude neko obavešten, sagovornik "Vremena" objašnjava: "Načelnik Uprave bezbednosti (u ovom slučaju Aca Tomić) direktno je potčinjen načelniku Generalštaba, jedinom ovlašćenom starešini u VJ da odobrava primenu metoda rada (praćenje, snimanje, prisluškivanje, prim. aut.) organa bezbednosti prema slučajevima koji se stavljaju u neki operativni tretman. Načelnik Generalštaba odlučuje o kojim pitanjima i u kom obliku će o tome obavestiti predsednika države ili neka druga lica, na primer članove Vlade. To čini isključivo po svom nahođenju. Nikada, čak ni u Miloševićevo vreme, nije se dogodilo da načelnik Uprave bezbednosti direktno obaveštava predsednika Republike. Pojednostavljeno, Pavković je znao za hapšenje, ali je to u prvi mah oćutao. Ukoliko je načelnik Generalštaba potpisao, odnosno odobrio vojnoj bezbednosti da pukovnik Miodrag Sekulić bude "pod merama" i kasnije bude otkriveno da nešto sumnjivo mulja s Perišićem, tada je načelnik Uprave bezbednosti general Tomić po zakonu bio dužan da obavesti MUP Srbije i direktno načelnika Državne bezbednosti jer je reč o građaninu a ne o vojnom licu Momčilu Perišiću. Međutim, ako to lice sprovodi neku delatnost protiv Vojske, ako postoji osnovana sumnja da se čini krivično delo za koje je nadležan vojni sud, onda vojna služba može da interveniše, ali je dužna da o tome obavesti MUP kako bi se dogovorili šta će ko i u kom obimu da radi.

Potpukovnik VJ Miodrag Sekulić takođe je okrivljen zbog krivičnog dela odavanja vojne tajne. Reč je o oficiru – informatičaru, cenjenom stručnjaku koji je radio u kabinetu načelnika Generalštaba još kad je Perišić bio prvi čovek Vojske Jugoslavije. Radio je i za vakta Ojdanića i Pavkovića. Iza njega je stajao general Borović, oficir tehničke službe. Sekulić je bio zadužen i za pripreme i snimanje sastanaka Generalštaba čiji je dnevni red on pripremao i pravio selekciju, obezbeđivao i čuvao snimljene diskete. Međutim, svojevremeno je primećeno da neki podaci sa sastanaka Generalštaba cure po čaršiji, naročito kad je bilo govora o kadrovskoj kombinatorici u VJ što je posebno izazivalo pažnju oficirskog kadra. Budući da je Sekulić imao problema s prekomernom konzumacijom alkohola, što je bilo opštepoznato, potvrdila se sumnja da on neovlašćeno selektuje neke podatke sa sastanaka Generalštaba i nekom ih dostavlja. Međutim, Sekulić tada nije bio pomeren iz kabineta načelnika Generalštaba jer je uživao veliko poverenje sve do nedavnog hapšenja.

Pitanja na koja će tek uslediti odgovori ima previše: šta je Perišić predao agentu CIA-e, da li dokumenta koja je dobijao od Sekulića ili nešto drugo, gde su ostali na diskovima snimljeni sastanci Generalštaba još dok je Perišić bio načelnik koji je dobijao izveštaje sa ratišta? Ako jeste, otkud to Sekuliću? Da li je toga bilo u računaru? "Onome iz CIA-e bitna je svaka samo naoko nevažna informacija ali mu je bilo važno da na vezi ima bivšeg načelnika Generalštaba. Amerikanac je po svemu sudeći bio zakoračio u drugu fazu, odnosno tražio neke podatke od Perišića koji je angažovao Sekulića da mu ih dostavlja. Ne treba zaboraviti da je Perišić tokom ratnih dejstava u Bosni bio načelnik Generalštaba i u vezi s Mladićem. Verovatno je tog Džona Dejvida zanimala umešanost VJ u taj sukob, od Zadra do Mostara. U svakom slučaju, Perišić se, kao što se videlo, osilio, zaboravio šta znači predavanje tajnih dokumenata neovlašćenoj osobi i tako zagazio u vode špijunaže. Da li se radi o dokumentima koja su vojna tajna, utvrdiće sudski veštaci u eventualnom procesu."


 

Propusti

"Nezamislivo je da Državna bezbednost – Kontraobaveštajna uprava – ne zna šta se događa iako je bilo indicija da je bilo reči o aktuelnom špijunu CIA-e tj. Džonu Dejvidu Nejboru. Republički MUP je morao da otkrije šta se događa i obavesti Upravu bezbednosti VJ. Zašto DB nije pitao Perišića: šta ti radiš s tim Amerikancem? Najveći propust načinila je vojna bezbednost, odnosno pripadnici Kobre, prilikom hapšenja pomenutog Amerikanca. Zašto su mu stavljali kesu na glavu, naravno, ukoliko je to uopšte činjeno i zašto su mu bez njegovog prisustva brljali po torbi. Zašto ga nisu odveli direktno u Generalštab, već u neku kasarnu? Čemu, uostalom, hapšenje s toliko halabuke i spektakla? Između vojne bezbednosti i DB-a postoji izričito neslaganje, odnosno nasleđen sindrom moći DB-a još iz vremena Jovice Stanišića. Ostaje nepoznanica kome su Kobre bile podređene: Tomiću ili Pavkoviću, odnosno da li je reč o nedisciplini Kobri ili su suprotno propisima bile podređene načelniku Uprave bezbednosti", pita se sagovornik "Vremena".

Predavač

Amerikanac Džoj Dejvid Nejbor, ukoliko se uopšte tako zove, navodno šef za Balkan američke Centralne obaveštajne službe (CIA) kome je sada već bivši potpredsednik Vlade Srbije Momčilo Perišić predavao neka vojna dokumenta i obojica bili uhvaćeni na delu, svojevremeno je u Beogradu držao stručna predavanja našim pripadnicima Službe državne bezbednosti. Ovo je potvrdio jedan visoki oficir vojne bezbednosti kao i njegov kolega, takođe nekad visoko rangiran, ali u republičkom DB-u. Obojica napominju da to nije nimalo čudno budući da je proteklih godina nesmetano tekla saradnja, odnosno da su naši talentovani kako oficiri tako i obaveštajci boravili u stranim zemljama radi usavršavanja: oficiri u čuvenoj vojnoj akademiji Vest Point, a pripadnici DB-a, sudeći po fotografiji bivšeg šefa državne bezbednosti Jovice Stanišića snimljenoj u društvu šefova CIA-e, u Lengliju, država Virdžinija.


POŠALJI KOMENTAR REDAKCIJI ODŠTAMPAJ TEKST