Smrt makedonskog predsednika >

Bolna opomena

tanja topić

Čak su neki analitičari, komentarišući ovaj nesrećan događaj, iz bosanskohercegovačke perspektive ustanovili kako je Trajkovski, istina svojom pogibijom, učinio ono što mnogim međunarodnim i domaćim zvaničnicima u poslednjih dvanaest godina nije pošlo za rukom. Kad je Bosna i Hercegovina u pitanju, ujedinio je u stavu zvaničnike i predstavnike sva tri naroda koji žive ovde

(Specijalno za "Vreme" iz Banjaluke)

Smrt Borisa Trajkovskog u Bosni i Hercegovini primljena je s velikom žalošću. Prije svega, jer su Makedonci narod omiljen među svim etničkim skupinama koje žive na ovim prostorima. Čak su neki analitičari, komentarišući ovaj nesretan događaj, iz bosanskohercegovačke perspektive ustanovili kako je Trajkovski, istina svojom pogibijom, učinio ono što mnogim međunarodnim i domaćim zvaničnicima u posljednjih dvanaest godina nije pošlo za rukom. Kad je Bosna i Hercegovina u pitanju, ujedinio je u stavu zvaničnike i predstavnike sva tri naroda koji ovdje žive.

Boris Trajkovski (1956-2004)

PRVI PUT – JEDINSTVENI: Prvi je put, nakon rata, na čitavoj teritoriji BiH proglašen dan žalosti. Za Trajkovskim su žalili i Srbi, Hrvati i Bošnjaci, te njihova zvanična rukovodstva. Poređenja radi, upravo ovih dana (1. mart) jedan dio BiH slavi Dan nezavisnosti; drugi dio ove države s tim praznikom nema ništa. Za Borislava Paravca, člana kolektivnog Predsjedništva BiH, 1. mart nije praznik srpskog naroda niti mu "taj datum išta znači". Tako je referendum o nezavisnosti BiH iz 1992. godine za Srbe "dan koji u našem narodu budi negativna sjećanja na bošnjačko-hrvatski referendum o izdvajanju BiH iz SFRJ". I u dijelu Federacije BiH, u kojem su Hrvati u većini, ovaj dan je bio uobičajen radni dan.

I unatoč ovim "nesuglasicama i razmimoilaženjima" među zvaničnicima i narodima u Bosni i Hercegovini, ako je vjerovati prvom čovjeku države Draganu Čoviću, naši ciljevi su bili identični onima koje je imao Boris Trajkovski – "osigurati ne samo prosperitet Makedonije i Bosne i Hercegovine nego i čitavog Balkana". Smrt Borisa Trajkovskog za BiH je dodatno teška, jer se desila na njenom prostoru, upravo u trenutku kada je Trajkovski "hitao u Mostar na međunarodnu konferenciju o investiranju u BiH". Pogibija makedonskog predsjednika bacila je u drugi plan događanja vezana za održavanje ove investicijske konferencije.

Čović je kod Trajkovskog prepoznao veliki uspjeh o izvođenju "Makedonije na povijesni put", što građani Bosne i Hercegovine u svojim liderima još ne mogu barem ni naslutiti. Trajkovski je za Čovića bio "mudar, tolerantan i moderan političar", tako da se predsjedavajući Predsjedništva BiH nada da će "žrtva Borisa Trajkovskog biti utkana u temelje bolje i sretnije balkanske budućnosti". Visoki predstavnik za BiH Pedi Ešdaun naglasio je kako se gubitak članova makedonske delegacije osjetio među svim prisutnim na mostarskoj konferenciji. "Smatram da su Trajkovski i svi oni koji su se nalazili u letjelici svojoj zemlji služili čašću. On i njegovi saradnici su neumorno radili na izgradnji mira i preduzimali su sve korake koji su bili potrebni da se njegova vlada povede prema demokratiji i Evropi", rekao je Ešdaun. Optužbe po kojima je nastavak konferencije u Mostaru poslije pogibije Trajkovskog ocijenjen kao svojevrstan diplomatski skandal, Ešdaun je komentarisao: "Pred sam početak konferencije, kada smo doznali tu strašnu vijest, dvojili smo hoćemo li uopšte započeti ili ne. Ipak smo procijenili da skup treba nastaviti zbog Borisa, jer smo čitavu konferenciju zajednički planirali i osmišljavali." On je dalje istakao kako je odluka o nastavku konferencije "ispravna, hrabra i mudra". Izjave ostalih bh političara, bez obzira na njihovu nacionalnu pripadnost, nisu se bitnije razlikovale. Sve su uglavnom govorile kako je Trajkovski bio veliki prijatelj Bosne i Hercegovine.

Premijer Republike Srpske Dragan Mikerević je istakao da je "Trajkovski bio veliki čovjek, ne samo za makedonski narod, već i za mnoge ljude u regionu i Evropi, te da će ostati upamćen kao prijatelj BiH".

"Smrt ih je zadesila u trenutku kada su krenuli graditi nove mostove saradnje Makedonije i BiH i na taj način još više učvrstiti prijateljstvo naroda dvije zemlje. Stoga je pogibija Borisa Trajkovskog i članova delegacije, kojoj je bio na čelu, veliki gubitak ne samo za Makedoniju, već i za BiH", rekao je premijer Federacije BiH Ahmet Hadžipašić. Dragan Čavić, predsjednik Republike Srpske, i Dragan Kalinić, predsjednik Narodne skupštine RS, također su izjavili kako je BiH izgubila "dragog prijatelja i važnog saradnika na zajedničkom evropskom putu".

SPEKULACIJE O NESREĆI I ISTRAZI – POLITIČKA PROMOCIJA: Brojne spekulacije o nesreći i istrazi, koje su postale predmetom medijske pažnje i razgovora među zvaničnicima i BiH i Makedonije, bacile su sjenku na prilično ujednačen stav o liku i djelu makedonskog predsjednika. "Niti jednu mogućnost ne želimo smatrati nevjerovatnom. Od SFOR-a zahtijevamo cjelovit dosije o svim događajima prije i poslije pada aviona u kojem će biti obuhvaćen i nekorektan odnos prema tijelima BiH vlasti. Taj će se dosije kasnije prezentovati makedonskom parlamentu. Zamjenik glavnog komandanta SFOR-a za BiH mi je sam priznao da je prvog dana saradnja između SFOR-a i BiH vlasti bila loša i da je u javnost poslana masa dezinformacija što se nije smjelo dogoditi", rekao je Branko Crvenkovski, premijer Makedonije u Mostaru. Vlada Makedonije saopštila je da je SFOR u razgovoru sa njihovim premijerom priznao da je napravio greške u komunikaciji sa javnošću. Te navode je međutim demantovao portparol SFOR-a Dejv Saliven: "To apsolutno nije tačno. Siguran sam u to da SFOR nije glavna agencija za komunikacije, već Ministarstvo unutarnjih poslova BiH." Po Salivenu, "zabuna je nastala zbog velike količine dezinformacija, kako iz zvaničnih tako i iz nezvaničnih izvora, ali SFOR nije umiješan u taj proces". Iz kabineta bošnjačkog člana Predsjedništva BiH stiže upozorenje da će bh institucije od SFOR-a tražiti pojašnjenje zbog čega je domaćim vlastima bilo onemogućeno da se uključe u istragu. Istina, naglasili su da će to morati ipak učiniti Vijeće ministara BiH, s obzirom na to da "ingerencije Predsjedništva BiH u tom smislu nisu baš velike". Direkcija za civilno vazduhoplovstvo Minstarstva saobraćaja i veza BiH saopštila je, međutim da nema mjesta nikakvim spekulacijama i prejudiciranjima uzroka nesreće makedonskog aviona, posebno kad su u pitanju mjesto i uloga kontrolora letenja SFOR- DETAIR. "Potreba sredstava informisanja da raspolažu određenim informacijama ne daje im pravo na dezinformisanje javnosti i donošenje sudova o nečijoj krivici", kaže se u saopštenju ove direkcije. Ministar sigurnosti BiH Bariša Čolak je kritikovao ponašanje pripadnika SFOR-a na dan nesreće: "Znam da je čak i državni vrh objavio dezinformacije koje su nam bile upućene preko SFOR-a. Objavili smo ih, jer su nam bile prezentirane kao istinite." Adnan Terzić, predsjedavajući Vijeća ministara BiH se požalio kako od SFOR-a nije stiglo obrazloženje zbog čega domaća policija i istražni organi nisu na vrijeme uključeni u istragu. Premijer Federacije BiH Ahmet Hadžipašić se žalio što "SFOR nije dozvolio helikopterima Vojske Federacije da nadlijeću područje nesreće".

Međutim, vojnopolitički analitičar iz Banjaluke Gostimir Popović, koji je najveći dio svoje karijere proveo u vazduhoplovstvu, stvari vidi nešto drugačije. U razgovoru za "Vreme" on kaže: "Posebno zabrinjava veliki broj napisa i izvještaja u kojima se apostrofira krivica vazduhoplovnih organa i snaga SFOR-a, iako su se oni jedini ponašali prema standardima koje predviđa ovakva situacija. U skladu sa pravilima svojih procedura (koja su vrlo precizna i stroga) pokrenuli su opsežnu pretragu u kojoj je osnovni princip bio da niko iz spasilačkih ekipa ne bude ugrožen, snage SFOR-a su besprekorno vodile akciju u kojoj je ključni princip bio bezbednost, a ne brzina po svaku cenu. Kritike na račun SFOR-a od strane nekih predstavnika vlasti BiH pre predstavljaju političku promociju pošto sa strukom nemaju nikakve veze."

Za Popovića su se pak "vazduhoplovne vlasti BiH i oba entiteta pokazale kao nedorasle i jednostavno nesposobne kako u organizaciji tako i u odnosu prema javnosti". "Umesto da je formiran tim sa dva podtima od vazduhoplovnih eksperata koji poznaju proceduru i radnje predviđene za ovakve situacije, u aktivnosti su se svi uključivali, od policijskih portparola pa do državne granične službe, ali se od tri nadležna ministarstva (transporta i komunikacija, saobraćaja i veza RS, te transporta i veza F BiH) bukvalno niko nije oglasio. Da je neko u ime vazduhoplovnih vlasti izlazio u javnost svaka tri sata sa jasnim i nedvosmislenim saopštenjima, ne bismo imali situaciju da jedan tv izvještač izveštava kako je "avion srušen", pojasnio je Popović.

Interesovanje javnosti za ovaj događaj bilo je veliko, što je samo još više pogodovalo raznim špekulacijama. Osim toga, "nedovoljne i nekvalitetne informacije samo ‘bude’ maštu i otvaraju nepregledan prostor za sve vrste spekulacija": "Sam pogled na televizijske izveštaje sa mesta nesreće govore o nestručnosti (da ne kažem nesposobnosti) lokalnih organa, jer slike desetina nepotrebnih vozila i stotina ljudi koji se nepotrebno muvaju na mestu nesreće govore da se ne radi o ozbiljnom poslu na terenu", kritičan je u razgovoru za "Vreme" Gostimir Popović.

PARIZ ISKljUČEN: "Komandant SFOR-a general Virdžil Paket i ja smo se dogovorili da krajem ove sedmice izađemo sa svojim izvještajima o tome koji su razlozi nesreće", izjavio je Adnan Terzić, pošto je od petka prošle sedmice aktivnost obavještavanja javnosti preuzeo Krizni štab Vijeća ministara BiH. Bariša Čolak, ministar sigurnosti BiH, ne može precizirati kada će se doznati uzrok pada aviona makedonske delegacije, jer se "ponekad ovakve nesreće istražuju i po nekoliko mjeseci, pa o vremenu ne možemo nagađati". Neke odgovore trebalo bi da daju dvije "crne kutije", koje bi po nekim nagovještajima trebalo da budu pregledane na neutralnom terenu (Crvenkovski ne isključuje da to bude Nirnberg u Njemačkoj). Pariz se isključuje kao moguće mjesto pregleda "crnih kutija" s obzirom na to da su kontrolori leta na mostarskom aerodromu bili Francuzi. Vijest da su ti kontrolori leta već u Francuskoj, makedonski premijer je komentarisao: "Ukoliko se utvrde odgovorni pojedinci, Makedonija očekuje da će oni, bez obzira, radi li se o domaćim ili stranim državljanima, biti izvedeni pred lice pravde." U utorak posle podne zvaničnici SFOR-a demantovali su međutim da je bilo ko od njihovog aerodromskog osoblja otputovao u Francusku. "Istrage nakon velikih nesreća poput pada aviona ne vode se radi utvrđivanja nečije krivice nego zbog utvrđivanja uzroka i sprječavanja ponavljanja nesreće", smatra zamjenik generalnog direktora Direkcije za civilnu avijaciju BiH Đelal Hasečić.

"Crna kutija (zaštićena kutija sa uređajima koji prate parametre leta i koja nije crna) trebalo bi da dâ odgovore na tok leta i razloge zbog kojih se avion našao na visini nižoj za oko 700 metara od visine na kojoj je trebalo da bude. Biće razrešena i dilema o tehničkoj ispravnosti i radu posade, ali ostaje pouka da se ovako značajna oblast kao što je vazduhoplovstvo ne može organizovati i raditi bez ljudi obrazovanih i sa iskustvom u ovoj oblasti", upozorio je vojni analitičar Popović.

Trake razgovora pilota aviona sa kontrolorima leta su preslušane. Njihov sadržaj nije objavljen u javnosti i neće biti sve dok se ne završi istraga o nesreći. Do tada će se o mnogim stvarima nagađati i spekulisati, a odgovornosti prebacivati sa jedne na drugu stranu. Sigurno je ono na šta u razgovoru za "Vreme" upozorava vojni analitičar Gostimir Popović:

"Vazduhoplovna katastrofa aviona Vlade Makedonije u kojoj su pored predsjednika Trajkovskog živote izgubili njegovih šest bliskih saradnika i dva člana posade predstavlja tešku i bolnu opomenu svima koji se bave bilo kojim oblikom vazdušnog saobraćaja uključujući i prevoženje najviših funkcionera. Ovaj vid transporta ne trpi improvizacije ni u jednom svom segmentu i pravila ponašanja i rada su striktna i jasna."


 

Avionske nesreće državnih funkcionera u svetu

Makedonski predsjednik Boris Trajkovski deseti je lider države u svijetu koji je stradao u avionskoj nesreći u zadnjih 45 godina. Od državnih funkcionera na prostorima bivše Jugoslavije stradao je i Džemal Bijedić, koji je u vrijeme pogibije 1977. godine bio premijer Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Nesreća u kojoj je poginuo Džemal Bijedić ni do danas nije razjašnjena, a dogodila se u okolini Kreševa. Definitivni rezultati istrage nikada nisu saopšteni.

Tadašnji nalazi državnih i partijskih komisija govore da je Bijedićev avion lir džet preletio preko Crepoljskog 300 kilometara na sat brže od dozvoljenog. Prilikom pravljenja "osmice" avion se srušio na vrhove planine u blizini Kreševa. Sa Bijedićem su poginuli njegova supruga Razija, njegova dva najbliža saradnika i dva člana posade.

29. marta 1959. poginuo je Bartelemi Boganda, predsjednik Vlade Centralnoafričke Republike u avionskoj nesreći 90 kilometara od Bangija. Boganda je bio katolički sveštenik koji se borio protiv francuske administrativne vladavine i nezavisnost Centralnoafričke Republike. Ahmed Ould Buseif, premijer Mauritanije stradao je 27. maja 1979. godine. Ahmad Ould Buseif se vraćao s međuafričkog samita u Dakaru. Njegov avion se srušio u more. Početkom decembra 1980. godine poginuli su Frančesko Karneiro, portugalski premijer i Amaro da Kosta, ministar odbrane. Ova nesreća se dogodila nadomak Lisabona. Ministar odbrane namjeravao je, pošto sleti u Lisabon, da objavi imena i dokumente o portugalskim visokim oficirima koji su tajno prodavali naoružanje Iranu. U maju 1981. godine poginuo je ekvadorski predsjednik Hajme Roldos Agiljera. S njim su stradali i ministar odbrane i još deset predsjednikovih saradnika. Prilikom eksplozije tijela su bila u potpunosti spaljena, zbog čega je identifikacija bila otežana. Roldosovim dolaskom na vlast okončana je decenija vojne i civilne diktature. Iste godine poginuo je i general Omar Torijos, najuticajniji čovjek u Panami. Torijos je poznat po pregovorima o Panamskom kanalu tokom sedamdesetih godina sa Džimijem Karterom. Premijerski mandat Torijos je završio 1978. godine i nije imao ambicija za dalji civilni politički život, te se iz njega povlači. Poginuo je kao vrhovni komandant Nacionalne garde. Predsjednik Mozambika Samora Mačel poginuo je 19. oktobra 1986. godine. Skupa s njim poginulo je i nekoliko ministara u avionskoj nesreći koja se dogodila na teritoriji Južnoafričke Republike. Desetak putnika je uspjelo da preživi, dok je ukupan broj žrtava u toj nesreći iznosio 33. Pakistanski predsjednik Mahmud Zia ul Hak poginuo je 17. avgusta 1988. godine u blizini Bavalpura. Mahmud Zia ul Hak se vraćao sa vojne parade. Uzrok nesreće nikad nije otkriven, a izvještaj o istrazi nije objavljen. 1994. godine poginuli su Siprian Ntarjamira i Juvenal Jabjarimana, predsjednici Burundije i Ruande. Njihov avion oboren je kod Kigalija. Ntarjamira je vladao samo dva mjeseca. U avionskim nesrećama stradali su i Dag Hamaršejld, generalni sekretar Ujedinjenih nacija (1961. u Zambiji), kineski ministar odbrane maršal Lin Biao (1971. u Mongoliji), alžirski ministar spoljnjih poslova Mohamed Benjahia (1982. u Iranu).

Američki sekretar za privredu Ron Braun stradao je 1996. godine kod Dubrovnika.

Smrt Borisa Trajkovskog

Smrt u nevremenu

"Nikada nisam video sve u Makedoniji ovako složne", kaže jedan diplomata u Skoplju. Nasledniku Borisa Trajkovskog, koga čeka težak posao primene nekih bolnih odredaba Ohridskog sporazuma i ispunjavanje sve brojnijih zahteva iz Brisela, trebaće mnogo sreće i pameti da ovo skupo plaćeno jedinstvo sačuva

U petak 5. marta predsednik Makedonije Boris Trajkovski biće sahranjen na skopskom groblju Butel. Po svemu sudeći, biće to ceremonija kakvu bivša Jugoslavija nije videla od sahrane Josipa Broza pre gotovo četvrt veka. Svoje učešće najavili su visoki gosti iz 120 zemalja, uključujući Sjedinjene Američke Države, Britaniju i Rusiju, ali i iz susednih zemalja koje tradicionalno nisu bile naklonjene Makedoniji. Za pokojnika se može reći da nije imao neprijatelja, što samo po sebi predstavlja presedan u regionu.

DRUGI PO REDU: Iako jedan od najmlađih šefova država u svetu, Trajkovski (1956) relativno se kasno uključio u politiku, i kao omladinac bio je skloniji sportu i pevanju u crkvenom horu nego aktivizmu. Kao omladinac i predstavnik male metodističke zajednice u Makedoniji proputovao je svet – naročito Ameriku – i stekao mnoga poznanstva koja će mu kasnije koristiti. Diplomirao je prava na univerzitetu "Ćirilo i Metodije" u Skoplju, a zatim radio kao pravnik u građevinskom preduzeću. Tek u drugoj polovini devedesetih, nakon što je prevalio četrdesetu, Trajkovski ulazi u VMRO-DPMNE i postaje gradonačelnik skopske opštine Kisela Voda. U januaru 1999, nakon izborne pobede VMRO-a, postaje zamenik ministra inostranih poslova u vladi Ljupčeta Georgijevskog.

Drugi po redu predsednik Makedonije od sticanja nezavisnosti Boris Trajkovski je postao u novembru 1999, nepunih šest meseci nakon okončanja rata na Kosovu, tokom kojeg se u zemlju slilo stotine hiljada albanskih izbeglica. Protivkandidata Tita Petkovskog pobedio je zahvaljujući velikom broju albanskih glasova, što su mu tada mnogi uzeli za zlo, iako se to naknadno ispostavilo kao prednost. Od svog prethodnika Kire Gligorova – koji je i sam jedva izbegao smrt u atentatu 1991 – nasledio je osiromašenu i podeljenu zemlju, sa korumpiranom i zakrvljenom političkom scenom.

Zbog mladosti, ali i relativno slabih predsedničkih ovlašćenja, od Trajkovskog se nije očekivalo mnogo više nego da bude uljudan i poslušan maneken svoje stranke. Ipak, jedan od prvih njegovih poteza bio je da vrati partijsku knjižicu (VMRO), uz izjavu da želi da bude predsednik svih građana Makedonije. Kasnije, najžešće kritike na njegov račun dolazile su upravo iz njegove bivše stranke.

Trajkovski nije bio predsednik ni godinu i po dana kada se suočio sa najvećom krizom u kratkoj istoriji makedonske nezavisnosti. U proleće 2001. buknula je oružana pobuna među Albancima u zapadnoj Makedoniji, inspirisana i potpomognuta sa susednog Kosova. Dok su se u Tetovu i Kumanovu vodile ulične borbe, a okolna sela gorela, nad podeljeno Skoplje nadvio se strah da bi i samo uskoro moglo da se nađe u ratnom požaru u kome bi nestala svaka nada u budućnost Makedonije.

OD KRIZE DO SPORAZUMA: U opštem haosu, Trajkovski je predstavljao oličenje razuma i smirenosti, tiho ali uporno radeći na smirivanju krize. Zahvaljujući tom radu, ali i podršci Zapada koju bi bez Trajkovskog bilo teško obezbediti, Makedonija je vraćena sa ivice ponora u koji je jednom nogom već bila zakoračila.

Oružana pobuna je okončana potpisivanjem Ohridskog sporazuma kojim su mnogi zahtevi pobunjenika ispunjeni, a njihovim vođama je dat politički legitimitet.

Ni od tog sporazuma, kao ni od Trajkovskog godinu i po dana ranije, nije se mnogo očekivalo. Analitičari su ga opisivali kao nametnuto i privremeno rešenje koje nikoga neće zadovoljiti, i brojali dane do izbijanja novih sukoba. Ali, baš kao i sam Trajkovski, Ohridski sporazum se pokazao kao žilava biljčica. Uprkos povremenim čarkama na granici sa Kosovom, opasnost građanskog rata u Makedoniji je na duži rok otklonjena.

EVROPSKA PAŽNjA: Jedna od uzgrednih posledica oružanog sukoba u Makedoniji, koju je Trajkovski veoma spretno iskoristio, bilo je to što je Evropa najzad počela da obraća pažnju na ovu malu zemlju. Integracija Makedonije u EU i NATO, koja je već deceniju bila u stagnaciji, preusmerena je u brzu traku. Samo dan pošto je njegov avion udario u brdo kod Stoca, Makedonija je zvanično trebalo da postane kandidat za prijem u Evropsku uniju na samitu u Dablinu. Smrt Trajkovskog odložila je tu ceremoniju, možda i na nešto duži rok nego što je zvanično saopšteno.

A, samo dan pre smrti, u svom poslednjem govoru, Trajkovski je rekao: "Mi sami moramo da budemo garanti da će Makedonija uskoro postati članica Evropske unije. Hteo bih da ukažem da me jedna stvar danas posebno raduje: predstavnici svih političkih stranaka i naroda Makedonije, nezavisno od etničke i političke pripadnosti, verskih i političkih opredeljenja, stoje iza ove inicijative."

U petak će se ti predstavnici, nezavisno od političke, nacionalne i verske pripadnosti, okupiti oko njegovog odra, ujedinjeni u žalosti. "Nikada nisam video sve u Makedoniji ovako složne", kaže jedan diplomata u Skoplju. Nasledniku Borisa Trajkovskog, koga čeka težak posao primene nekih bolnih odredaba Ohridskog sporazuma i ispunjavanje sve brojnijih zahteva iz Brisela, trebaće mnogo sreće i pameti da ovo skupo plaćeno jedinstvo sačuva.

Dejan Anastasijević


POŠALJI KOMENTAR REDAKCIJI ODŠTAMPAJ TEKST