---

Ratni zločini u Hrvatskoj >

Politička upotreba Beograda

Najnoviji obračun s "vlastitim" zločinima, u kojem je prva "žrtva" Branimir Glavaš tek je odraz političkog trenutka

Bivša hrvatska ministarka pravosuđa Vesna Škare Ožbolt prošle je nedjelje, gostujući na Hrvatskoj televiziji, izjavila da joj je Rasim Ljajić – "ministar za ljudska prava i ratne zločine", kako je definirala – dao informaciju da srpsko pravosuđe ima krivični predmet, ne samo protiv ratnog gospodara života i smrti u Osijeku Branimira Glavaša, već i protiv Vladimira Šeksa, aktualnog predsjednika Hrvatskog sabora.

"Tačno je da sam joj, lani u septembru ili oktobru, rekao da su mi u našem Tužilaštvu rekli da imaju dokumentaciju o zločinima u Osijeku, u kojoj se spominju i Šeks i Glavaš, i načelno smo se dogovorili da tužilaštva Hrvatske i Srbije to preuzmu u okviru svoje već uspostavljene saradnje", kaže Ljajić za "Vreme", precizirajući da je taj lanjski sastanak jedina prilika u kojoj su to spominjali.

Bivšoj ministarki je trebalo, dakle, u najbolju ruku devet mjeseci da javnosti u Hrvatskoj kaže činjenicu da je i Vladimir Šeks pred nekim pravosuđem tretiran kao osumnjičeni za ratne zločine. Izjavila je to nakon što ju je premijer Ivo Sanader – a valjalo bi, po zdravoj logici, pretpostaviti da će ministar svoga premijera obavijestiti o tako krupnoj stvari koja se odnosi na šefa parlamenta – smijenio, te nakon što je odlučila iz političkih razloga ući u sukob sa Šeksom, čije je odstupanje s funkcije već zatražila ("iz niskih, podmuklih osvetničkih poriva", tvrdi on, zato što je potpisao njeno razrješenje), te Glavašem, u čiji bi slavonski zabran vrlo rado instalirala sebe samu.

OPTUŽNICA: A riječ je o ovome: protiv Vladimira Šeksa i Branimira Glavaša, gospodara Slavonije ratne 1991 i kasnije, Tomislava Merčepa za kojega je Haški tribunal hrvatskom pravosuđu upravo dostavio silne istražne materijale (u kojima ga se optužuje, među ostalim, za ubojstva Srba u Vukovaru prije opsade) i Ivana Vekića, tada ministra policije, istragu je vodio Vojni sud u Beogradu. Osim protiv njih, istraga je vođena protiv još 41 osobe, koje su u to vrijeme bile u pritvoru. Protiv sve četrdesetpetorice Vojno tužilaštvo je u augustu 1992. godine podiglo optužnicu, tereteći ih za oružanu pobunu, te genocid i ratne zločine protiv civilnog stanovništva, s tim da ona nije stala na pravnu snagu protiv navedene četvorke, s obzirom na to da im ona nije mogla biti uručena. Iste, 1992. godine, nakon što su Vlada SR Jugoslavije i Vlada Republike Hrvatske zaključile sporazum o repatrijaciji, Vojni sud je protiv 41 optuženog ukinuo pritvor i oni su, u okviru razmjene "svi za sve" dogovorene između Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića, otišli u Hrvatsku.

U međuvremenu, neki dokumenti iz tog vojnog sudskog spisa bili su i predmetom zanimanja Haškog tribunala i haških tužilaca, a Vojni sud nije dalje postupao u predmetu, s obzirom na to da se stalo na stanovište da je suđenje u odsutnosti besmisleno, ali je Vojno tužilaštvo prije nekoliko godina ipak izmijenilo optužnicu, razumno odustajući od optužbi za oružanu pobunu.

Predmet "Glavaš, Šeks i ostali", kad je rasformirano vojno sudstvo, preseljen je u nadležnost Tužilaštva za ratne zločine (njihova je nadležnost temeljena na tome što protiv prve četvorke optužnica nije pravomoćna, inače bi optužnica završila u "običnom" tužilaštvu) i otad se, koliko je poznato, za njega nitko s hrvatske strane nije zanimao. Sve do televizijske izjave Vesne Škare Ožbolt, kojoj je ministar Ljajić još lani spomenuo da postoji dokumentacija u Tužilaštvu u Beogradu.

Ako logično pretpostavimo da je bivša ministarka o tome morala obavijestiti premijera Sanadera, pitanje je da li je obavijestila jedinog nadležnog u pravnom smislu, hrvatskog državnog odvjetnika Mladena Bajića, ili je i on to saznao tek prije nekoliko dana gledajući televiziju, pa će sad – ma koliko se trudio da Šeksa ne spominje kad govori o Glavašu, protiv kojega je istraga u toku – i sam vjerojatno morati nešto izjaviti. Pitanje je da li će moći nešto i poduzeti, s obzirom na osjetljivost cijele stvari i visok politički položaj u javnosti sumnjičenog Šeksa i s obzirom na to da takve stvari (ma koliko se svi zaklinjali u suprotno) nikad ne idu bez političkog amenovanja.

PRAVDA I POLITIKA: Ono što se s pouzdanjem može zaključiti jest činjenica da je najnoviji obračun s "vlastitim" zločinima, u kojem je prva "žrtva" Branimir Glavaš (koji nije u pritvoru, već u Njemačkoj bodri hrvatsku nogometnu reprezentaciju!) tek odraz političkog trenutka. Glavaš se politički odmetnuo od Sanadera i HDZ-a, a neki od onih koji su u ratnom Osijeku ubijali civile (Srbe, točnije) pod njegovim zapovjedništvom odlučili su prekinuti zavjet šutnje. Ista je priča i s Tomislavom Merčepom: haški spis je stigao u Zagreb i time su mnoge isprike za nečinjenje otpale. Problem je u tome što je Šeks naprosto dio te priče: jedno vrijeme je aktivno bio u Slavoniji 1991. godine, te Glavaš prebacuje odgovornost za zločine na njega. Merčep će tek doći na red da se brani, ali je činjenica da ga je dosad u više navrata zaštitio Šeks (sjetimo se samo slučaja porodice Zec, u Zagrebu ubijenih supružnika i 12-godišnje djevojčice; počinitelji su oslobođeni zbog proceduralne greške, a Šeks je bio državni tužilac), kao i Vekić koji je Merčepa nakon što ga je lično Tuđman povukao iz Vukovara postavio za savjetnika u svom ministarstvu policije.

Sve je to hrvatskoj javnosti (i drugima) dobro poznato odavno i zato naglo pravdoljublje bivše hrvatske ministrice pravosuđa ne može biti ništa drugo do politička priča. Sasvim je svejedno postoji li optužnica protiv Šeksa, Glavaša, Merčepa ili bilo koga drugoga u Beogradu, jer Beograd to rješavati neće – tu se, naime, ne sudi u odsutnosti i jedini je suprotan primjer za sve ove godine onaj cirkus crveno-crne koalicije sa suđenjem Solani, Klintonu i drugima 1999. godine.

S obzirom na to da još nikom u Srbiji nije palo na pamet da raspiše – po ugledu na Hrvatsku – Interpolove potjernice za optuženima ili osumnjičenima za ratne zločine, slučaj Glavaš, Šeks i svi ostali slučajevi epilog moraju dobiti pred hrvatskim pravosuđem, a kost bačena pred javnost – poput ove posljednje iz usta bivše ministrice – tome zasigurno pomoći neće.

 

POŠALJI KOMENTAR REDAKCIJI		ODŠTAMPAJ TEKST

---