Crna Gora >

Bratski u oko

Kako Srbija i Crna Gora više nisu dva oka u glavi, jasno je da zvanična Podgorica jednostrano proglašenje kosovske nezavisnosti podređuje sopstvenim interesima

Specijalno za "Vreme" iz Podgorice

Dok kosovsku nezavisnost, na molbu predsjednika Demokratske unije Albanaca Ferhata Dinoše i ministra unutrašnjih poslova Jusufa Kalamperovića, crnogorski građani albanske nacionalnosti proslavljaju u svojim domovima, srpsko stanovništvo javno protestuje. Oni "neutralni", uglavnom pripadnici crnogorskog i manjinskih naroda, takođe su različitog mišljenja. Likuje se nad gubljenjem južne pokrajine Srbije, doživljavajući to kao zasluženu kaznu zbog minulih srpskih teritorijalnih pretenzija, ali se u značajnoj mjeri primjećuje i gnušanje pred osionom aktivnošću američke administracije.

Na ulice prvi su iskočili učenici podgoričke mašinske škole, a zatim i dio studenata crnogorskog univerziteta. Za razliku od srednjoškolaca sa srpskom i stranačkom ikonografijom i nacionalističkim poklicima, zreliji studenti, njih oko dvije stotine, demonstrirali su noseći i crnogorske zastave. Na protestima u Crnoj Gori, međutim, spaljena su i dva "dvoglava orla": crnogorski na zgradi Mašinske škole i albanski u centru Bijelog Polja.

Protesti mladih, gotovo premijerni na crnogorskom tlu, bili su uvertira za centralni miting na kojem se, u organizaciji prosrpskih partija, okupilo oko deset hiljada građana. Glasno pozivanje mase na "ubijanje i klanje Šiptara" nije zasmetalo srpskim liderima da upute jasnu poruku vladajućoj strukturi: priznajte Kosovo ako smijete. "Stisni petlju, Đukanoviću, pa priznaj nezavisno Kosovo, ako smiješ. U pamet se dobro, Đukanoviću", upozorio je predsjednik Demokratske srpske stranke dr Ranko Kadić novog-starog premijera. Andrija Mandić, lider Srpske narodne stranke, i kandidat za crnogorskog predsjednika, upotpunio je upozorenje: "Znamo da oni imaju obavezu prema Tačiju, Čekuu i narko-dilerima, ali nećemo dozvoliti da se pljune u lice Crne Gore." Srbi i ostali pravoslavci u Crnoj Gori, poručeno je takođe, nikada neće priznati jednostrano proglašenu nezavisnost Kosova, a politička borba, podvučeno je, vodiće se sve dok južna pokrajina ne bude vraćena u okrilje Srbije. Kako Albancima na Kosovu tako je poručeno i njihovim sunarodnicima u Crnoj Gori. Demonstranti ih, sudeći po jednom transparentu, dovode u vezu: "Danas Kosovo – sjutra Bar, Ulcinj, Tuzi, Plav, Gusinje, Rožaje." Emilo Labudović, poslanik Srpske liste, istovjetno razmišlja: "Želim da upozorim one što ovih dana divljaju ulicama Prištine i one, tu u blizini, što iz prikrajka likuju, da ne zaborave i ne smetnu sa uma da svoju čergu razapinju nad tuđim ognjištem, da svoju straćaru grade na carskim bedemima. I neka ne zaborave, vratićemo se", nada se Labudović.

U Prištini, ipak, priželjkuju drugačije odnose sa Podgoricom. Crna Gora će, očekuje Azim Vlasi, priznati Kosovo zajedno sa ostalim susjednim državama. "Znao sam i prije zvaničnih izjava vaše vlade da se nećete zalijetati sa priznanjem. Ipak, očekujem i mislim da će Crna Gora priznati Kosovo zajedno sa Hrvatskom i Makedonijom. Negdje u sredini, što se kaže", rekao je Vlasi za podgoričke "Vijesti".

Čestitka iz Podgorice upućena je u glavni grad Kosova. Ferhat Dinoša, koji godinama važi za vjernog Đukanovićevog političkog saputnika, čestitao je zvaničnicima u Prištini proglašenje nezavisnosti i u njihovom stilu izrazio uvjerenje kako će "nezavisno Kosovo biti demokratska država svih njegovih građana, spremno za dobrosusjedstvo na novim osnovama sa svim državama u okruženju".

Crnogorski predsjednik Filip Vujanović, međutim, istakao je kako nema potrebe da se žuri sa donošenjem stava oko priznanja kosovske nezavisnosti. Vujanović je, nalik kragujevačkoj kiši, kružio oko Beograda, Prištine i Brisela. Prilikom odlučivanja, po njegovom je mišljenju, na umu treba imati istorijske i sadašnje prijateljske veze sa Srbijom, ali ne skrajnuti i dobar odnos sa "nekadašnjom privremenom vladom Kosova" koji je, između ostalog, uslovljen dobrim ekonomskim partnerstvom. Kako Crnu Goru niko ne pritiska na užurbano izjašnjavanje, ustvrdio je značaj očuvanja nesumnjivo dobrog unutrašnjeg odnosa Srba i Albanaca, i dodao kako se "mora voditi računa o integracionim ciljevima kojima je svaka naša politička odluka predodređena".

Kosovska drama, prema stavu opozicione Liberalne partije, krunisana je svojevrsnim međunarodno-pravnim presedanom iz kojeg se zaključuje da su oni koji ovih dana priznaju nezavisnost Kosova veći značaj dali faktičkom stanju, njegovim uzrocima i nemogućnosti iznalaženja drugačijeg racionalnog rješenja. Takvim epilogom, ističe portparolka LP-a Enisa Harović, na najgrublji mogući način srušen je "kosovski mit" kod svih onih koji su u njega vjerovali. "Aktuelna vlast u Crnoj Gori, cijeneći svu osjetljivost novonastale situacije, nikako ne treba da žuri sa svojom odlukom. Pitanje je posebno osjetljivo i zbog činjenice što je Crna Gora gotovo jedan vijek bitisala u zajedničkoj kući sa Srbijom i Kosovom u različitim oblicima svog i njihovog subjektiviteta, zbog čega joj svakako mora biti važno očuvati dobrosusjedske odnose i mnogo više od toga", kaže za "Vreme" Enisa Harović, navodeći da ne treba očekivati pritiske međunarodne zajednice koja uviđa specifičnost crnogorske pozicije.

Milo Đukanović se, ipak, smatra jedinom personom vladajuće elite koja ima "petlju" da podrži Prištinu. Njegov povratak u premijersko sjedlo, mišljenje je predsjednika Narodne stranke Predraga Popovića, uveliko je povezan sa tom političkom aktivnošću. "Đukanović je svoje dane bivšeg premijerskog mandata okončao tako što je u zvaničnu posjetu Crnoj Gori pozvao Agima Čekua. I to baš u vrijeme kada je međunarodna zajednica otvorila proces regulisanja statusa Kosova i Metohije", podvukao je Popović i dodao da su "priča o specijalnom statusu, federalizaciji Crne Gore, dvodomom parlamentu, referendumu u Tuzima – dio projekta velike Albanije".

Crnogorska priča o Kosovu ima i drugu metu. Aprilski predsjednički izbori dodatno su podgrijali atmosferu i predizborno utrkivanje odvukli od egzistencijalnih problema stanovništva. No, izvjesno je da se Demokratska partija socijalista neće kockati sa Vujanovićevom pozicijom, tako da priznanje kosovske nezavisnosti gotovo sigurno ne treba očekivati prije mogućeg drugog izbornog kruga.

Povrijeđeni nacionalni osjećaji srpske populacije značajno idu na ruku Andriji Mandiću čija oštra retorika, trenutno, ugrožava poziciju kandidata Socijalističke narodne partije Srđana Milića koji je po pitanju Kosova dosta umjereniji. Novonastala situacija, iz istog razloga, još manje odgovara Nebojši Medojeviću, predsjedniku Pokreta za promjene.

Na eventualno priznanje kosovske nezavisnosti značajan uticaj mogla bi da ima i predstojeća turistička sezona. Očekuje se, u ljetnjem špicu, najmanje pola miliona turista iz Srbije, ali i veliki broj posjetilaca sa Kosova čija je omiljena destinacija posljednjih godina Ulcinjska rivijera. Neutralnošću, najvjerovatnije, vlasti u Podgorici spasile bi sezonu koja, prema dosadašnjim pokazateljima, obećava odličnu posjetu. Prolaskom vrelih dana i globalnim stišavanjem kosovske priče, za očekivati je da će Crna Gora, u cilju štreberskog evroatlantskog integrisanja, podržati najmlađu državu na svijetu. Prištini odgovara i tiha ali korisna podrška.


 

POŠALJI KOMENTAR REDAKCIJI ODŠTAMPAJ TEKST