Pravosuđe i jemstvo >

Mira, Joca i ostale poštenjačine

Jedini je zakonski problem osumnjičenih i optuženih u tome što se moraju pojaviti pred srpskim pravosuđem: moraju doći, moraju se suočiti sa rešenjem o određivanju pritvora i moraju izaći pred nadležnog sudiju, bilo istražnog, bilo postupajećeg

Hajdemo razjasniti: nije isto biti Mirjana Marković, udovica i biti Stanko Subotić ili Bogoljub Karić kad je riječ o tome da li možete neki svoj (nadasve pošteno) zarađeni novac riskirati za to da se branite sa slobode.

Problem je u tome, u prvom redu, što naše pravosuđe nije često posezalo za tim institutom, tek odnedavno je jemstvo – kaucija, tko gleda američke filmove i serije – postalo dio našeg krivičnog postupka.

PRAKSA: Dosad je tek u nekoliko slučajeva naš, srpski sud, prihvatio jemstvo: sjećamo se Sretena Jocića sa 300 hiljada eura (koje mu je, navodno, osigurao prijatelj, koji nema veze sa Mirom Marković koja mu je za sitnu lovu iznajmila kuću u situaciji u kojoj on zarađuje mjesečno oko 600 eura), prisjetimo se i Jezdimira Vasiljevića, čija je kuća – jemstvom kao kaucijom opterećena – otišla na doboš, jer se udaljio iz zemlje nakon što je jemstvo dao.

Zakon kaže da jemstvo može biti dato isključivo onda kad se pritvor određuje zbog opasnosti od bijega: onda osumnjičeni ili okrivljeni mora nadležnima predati svoj pasoš, ali i neki iznos novca, nekretninu ili nešto slično, kao garanciju da neće pobjeći. Ima uvjeta još, to da djelo za koje se isti tereti ne "vuče" za sobom više od deset godina zatvora, kao i to da ne postoje teške okolnosti krivičnog djela koje je počinio.

Znajući tko je pred sudom dobio pravo na jemstvo, a tko nije, teško je ustanoviti neki princip, praksu u srpskom pravosuđu. Jer, imali smo – na primjer – Sretena Jocića, izručenoga iz tuđe države u našu, kojem se prihvatilo prijateljske novce, ne ulazeći u to što živi u kući Markovićeve, a da nitko nije pitao od kojih poslova dotični živi, kome plaća porez i ne bi li ga trebalo uvjetovati malo većim novcem, kad već živi od jadnih šest stotina eura mjesečno onakvim životnim stilom, kakvog smo gledali.

Imali smo i Jezdu: umjesto da država vrati novce iz tzv. stare devizne štednje poštenim i njoj vjerujućim građanima koji su svoj novac pohranjivali u državnim bankama, ona je vratila novac ovim prevarantima tipa Jezde i Dafine, da bi Vasiljeviću bila poklonjena vjera da neće pobjeći i da bi se prihvatilo njegovo jemstvo na kuću, koja je potom – zato što je ipak pobjegao – pripala državnom proračunu.

ODBJEGLI: Danas imamo nove "mušterije": javljaju se Bogoljub Karić, Stanko Subotić i Slobodan Radulović, sa idejama da čak mnogostruko povećaju jemstvo državi da će ipak doći do suda, a neće potom pobjeći. Jedini je zakonski problem u tome što se moraju pojaviti pred srpskim pravosuđem: moraju doći, moraju se suočiti s rješenjem o određivanju pritvora i moraju izaći pred nadležnog suca, bilo istražnog, bilo raspravnog. U slučaju onih protiv kojih je u toku istražni postupak, moraju po Zakonu o krivičnom postupku, izaći pred istražnog suca, koji će odlučiti o njihovoj ponudi za kauciju. Ako je optužnica već podignuta, moraju se predati našim pravosudnim vlastima, odguliti malo pritvora i potom kauciju-jemstvo predložiti raspravnom sucu.

Ovako kako se za jemstvo javljaju razni ovih dana, u smislu: eto mene, čim mi vlasti zajamče da neću u pritvor u zamjenu za neke novce i hipoteke, cijela se stvar urušava i nalikuje tek na pogodbe kojima bogati, za razliku od siromašnijih, kupuju slobodu. Zato valja pohvaliti izjavu ministarke pravde Snežane Malović da ne želi nikakvu komunikaciju s Karićem i Subotićem (ili s bilo kime) na tu temu, sve dok se ne pojave pred pravosuđem Srbije.

NOVO: Dobra je stvar da će se u novom Zakonu o krivičnom postupku, koji je trenutno u javnoj raspravi i o kojem je na javnoj tribini govorila sutkinja Radmila Dragičević Dičić, promijeniti i institut jemstva: ubuduće neće biti, kao dosad, da oni koji jemstvo predlažu, licitiraju s nekim iznosima. Ubuduće, cijenit će se sva njihova imovina i prihodi, pa će sud – kao u američkim filmovima i serijama – sam moći odrediti cifru kao zamjenu pritvora i boravka na slobodi za neke bogatune, čak i naše, koji tvrde da svoju privremenu slobodu mogu dobiti za neku "siću", umjesto za ono što stvarno posjeduju.

Teško da će onda Joca Amsterdam pričati o 600 eura mjesečno i teško da će mu olakotna okolnost biti da živi u kući Mire Marković i teško da se nitko neće zapitati zašto je to baš tako.

 

POŠALJI KOMENTAR REDAKCIJI		ODŠTAMPAJ TEKST

---