1. |
autor: Goran Vojnović |
| Nekoliko neodgonetljivih dilema iz lade samare |
2. |
autor: Goran Vojnović |
| Naš redovni saradnik seo je da napiše kolumnu za "Vreme", ali... onda se kolumna "otela kontroli" i postala autobiografsko-putopisni esej o jednom gradu, o prošlosti i sadašnjosti, o pripadanju i stranstvovanju |
3. |
autor: Goran Vojnović |
| Valja sve vrijeme imati na umu da nipošto nije slučajno što su glavni akteri ovog sadašnjeg ludila stasali upravo u devedesetima i da oni danas, u još istaknutijim ulogama nego tada, posve svjesno djeluju po istom principu kao što su djelovali onda |
4. |
autor: Goran Vojnović |
| Meni je kao djetetu moj djed pokazivao gdje mu je metak ušao u nogu, a gdje izašao, a moj otac danas mojoj djeci priča o tome, kako je slomio nogu igrajući fudbal |
5. |
autor: Goran Vojnović |
| Mustafa je delovao svestan i nesvestan divljenja svojih kolega i svoje veličine, kao neko ko je deo tog sveta, ali istovremeno i mimo njega. Jer glumio je Mustafa ljudima sve i svašta, ali sebi, činilo mi se, nije glumio |
6. |
autor: Goran Vojnović |
| Slovima treba uzdrmati brojkama zaražene ljude i njihov racionalizam, njihovo racionalno poimanje tragedije. Slovima, koja su jedina znala napisati i opisati najveće ljudske tragedije, treba ponovo krenuti u borbu za ljudske duše i pokušati povratiti izgubljenu ljudskost |
7. |
autor: Goran Vojnović |
| Zastrašujuća je ta prilagodljivost ljudskog uma, naša sposobnost da se u tako kratkom vremenu naviknemo na novu stvarnost te da je prihvatimo kao jedinu moguću. I što više razmišljam o tome, sve mi se više čini da smo danas slobodni tek onoliko koliko smo u stanju oduprijeti se vlastitom prilagođavanju svemu što nam se dešava |
8. |
autor: Goran Vojnović |
| Kao da je modernom porodičnom čovjeku preobilje slobode presjelo pa se čini spremnim prilagoditi se suženom prostoru misli, riječi i ideja. On, naime, ne sanja o slobodi, već o sigurnosti |
9. |
autor: Goran Vojnović |
| Kao da se oni koji se brinu za javno zdravlje plaše naše bezbrižnosti,
plaše normalnog života pa na sve moguće načine pokušavaju
naš život i dalje činiti nenormalnim |
10. |
autor: Goran Vojnović |
| Prije ću se ja vratiti u Luang Prabang negoli u Dubrovnik. Jer takav je svijet. Ili bolje rečeno, takav je bio svijet i takav je u njemu bio Dubrovnik do prije nekoliko nedjelja. Odnosno do trenutka kada je u meni nestalo i zadnjih dvojbi u sablasnu prazninu ljubljanskih ulica |
|