441. |
autor: Ivana Milanović Hrašovec |
| | Predsednica Beogradskog fonda za političku izuzetnost Sonja Liht tokom dogovora za intervju ukazala je na ovonedeljni osmi po redu Beogradski bezbednosni forum čiji je jedan od organizatora i njena organizacija. U samom naslovu foruma "Zajedništvom do odgovora na novu normalnost" krilo se i pitanje: šta je zapravo "nova normalnost" |
442. |
autor: Filip Švarm |
| | "Režim nije ostvario nijedan od svojih proklamovanih ciljeva – ni socijalna, ni ekonomska, ni spoljna politika ne daju rezultate. Zato neko mora da im bude kriv. S obzirom da ne mogu biti krivi spoljnopolitički faktori, moraju naći dežurne krivce u zemlji. Jer, umesto da ispunjava predizborna obećanja koja je dao građanima Srbije, Vučić ispunjava obećanja koja je dao strancima dodvoravajući se moćnijim od sebe u svetu kao što se nekad dodvoravao Šešelju. To je njegov način vladanja i to vodi ka radikalizaciji odnosa u društvu sa nesagledivim posledicama" |
443. |
autor: Radoslav Ćebić |
| | "Danas u Hrvatskoj, a vjerojatno je i ovdje isto jer to su preslične zemlje da ne bi bilo isto, ako niste u neizmjernom, javnom lupanju u prsa da ste zaljubljeni u vlastitu domovinu, odmah ste sumnjivi da ste Srbin, Jugoslaven, Židov ili nešto još strašnije. Prema tome, neshvatljivo je bilo kojem čovjeku koji živi u koordinacijama nacionalnim da postoje ljudi koji mogu biti možda iz iste nacije, a ne misliti isto. Nacionalizam je ovdje ukinuo apsolutno pravo na drugačije mišljenje" |
444. |
autor: Sonja Ćirić |
| | "Demokratija je postala prazan pojam, ona ne postoji nigde na svetu, čak ni u Holandiji i skandinavskim zemljama. U anglosaksonskim zemljama ona je strogo kontrolisana. Demokratiju su bukvalno shvatili u zemljama u razvoju, gde spadamo i mi. Onakva kakva je danas, ona je samo parališući faktor, neprestano muljanje i zamajavanje" |
445. |
autor: Nataša Gvozdenović |
| | "Zaista ne vidim ni jedan razlog zašto muzeji iz ovog regiona ne bi iskoristili trend globalizacije i povezali se sa muzejima Šangaja, Londona, Bangkoka" |
446. |
autor: Radoslav Ćebić |
| | "Moja ključna poruka je da nas svojom politikom Dodik sve vuče u neizvjesnost. Niko od nas ne zna šta je njegov krajnji cilj. Mi sada imamo proizvođenje svakodnevnog rizika, zavađanje srpskog naroda i RS sa svima – sa Bošnjacima, sa Amerikom, Britanijom, Evropskom unijom. To je jedna politika koja proizvodi rizik, strah, sukobe, neizvjesnost. Pa, ne bih isključio, potencijalno, i moguće fizičke sukobe. Evo, rekao bih – rat. S druge strane, mi nudimo vrlo jasnu spremnost na kompromis, na saradnju, ali znamo i odbraniti Republiku Srpsku jer smo to pokazali poslednje četiri godine" |
447. |
autor: Filip Švarm |
| | "Mislim da je Vučić uzeo na zub sve ljude sa kritičkim ili drugačijim mišljenjem od njega. A Rada Trajković, Sava Janjić i ja smo u ovoj situaciji oko podele zauzeli identičan stav protiv nje – ne ulazeći u to šta ko vidi kao finalno rešenje. Ova vlast nikog nije ostavila netaknutog. Već šest godina ona razbija sve što je na našoj društvenoj sceni postojalo" |
448. |
autor: Biljana Vasić |
| | "Kolegama koji su pozvani da učestvuju u radu Komisije za ispitivanje posledica NATO bombardovanja po zdravlje građana rekao sam da se politika menja i za godinu dana Vučić može da kaže, ulazeći u NATO, da su njega obmanuli da je osiromašeni uranijum kriv za rak, i da je on kao političar bio žrtva lažnih informacija, a za stručnjaka je to doživotna bruka, mrlja koje se ne može oprati" |
449. |
autor: S. Ćirić |
| | "Priča se da su nalozi došli odozgo, iz samog vrha vlasti itd. Ali, iskreno, ja mislim da je nalog potpisalo neznanje i nespremnost da se odgovorno stane iza onoga što se radi" |
450. |
autor: Filip Švarm |
| | "Ne mogu zamisliti dvije, tri ili više generacija u sljedećem periodu koje bi mogle proživjeti takav skok u životnom standardu, zdravstvenoj zaštiti i obrazovanju kao generacije koje su rođene u Kraljevini i živjele u socijalističkoj Jugoslaviji. Zaista ne znam što bi to sada moralo biti – možda da počnu živjeti na Mjesecu pa da to bude ekvivalent nečemu što je bilo toliko radikalno. Uzmimo, na primjer, osobu rođenu 1928. godine. Ona živi u Kraljevini Jugoslaviji, jednoj od najsiromašnijih evropskih zemalja, jedva ili nikako ne može školovati svoju djecu, ne može zamisliti posao sa plaćenim godišnjim odmorom, stan dobiven od firme, odlazak na ljetovanje i da ne nabrajam dalje" |
| |