861. |
autor: Ivana Milanović Hrašovec |
| | Nivo spremnosti raznih aktera u Srbiji, a posebno njenih građana, da učestvuju u procesu formulisanja nove agende UN-a i obezbede svoj glas bio je impresivan, dok je pitanje "kulture i razvoja" zauzelo visoko mesto u njihovoj agendi |
862. |
autor: Jelena Jorgačević |
| | U fašizmu, ali i drugim totalitarnim ideologijama, Drugi postaje apriori personifikacija Zla, bilo da je reč o rasnom, etničkom, rodnom ili religijskom Drugom. Recimo, Jevreji su vekovima u Evropi bili ti "drugi" kao i svi "jeretici", a danas su to, na drugi način, izbeglice sa Bliskog istoka. U mnogim evropskim zemljama, a tu za sada prednjači mađarska elita, problem izbeglica se formuliše gotovo kao egzistencijalno zlo. Tako čujemo da "oni dolaze da unište identitet Evrope, da unište naš hrišćanski identitet." Tokom devedesetih godina prošlog veka smo imali Balkan kao taj "drugi", a pre toga dualizam "istok" – "zapad" gde je "drugi" uvek bio personifikacija defektnosti, moralne inferiornosti i zla |
863. |
autor: Đorđe Matić |
| | "Priču o ‘pomirenju’ zavađenih jugoslovenskih naroda i kultura ja zovem Brionskim sindromom, koji se najbolje objašnjava Ezopovom basnom o pticama, zvijerima i šišmišima. Kad su ptice i zvijeri bile u ratu, šišmiš se nije htio odlučiti da li je ptica ili zvijer. Kad su napokon ratnici, skroz izgrebani i očerupani, objavili primirje, šišmiš se iskidao od grljenja i cmakanja s jednima i drugima jer je navodno uvijek bio ‘njihov’. Na Brionima, ali i na još nekim mjestima preživjele ‘interesne YU kulture’, borave ta dvolična lica i dan-danas, a najgore je u svemu što im za to pare, nagrade i aplauze daju blesave ptice i slabašne zvijeri koje se još uvijek, nakon desetljeća njegovog ‘dilovanja’ emocijama i interesima, i danas daju impresionirati šišmiševim lažima" |
864. |
autor: Igor Salinger |
| | Neprijatno me iznenadilo odsustvo hrabrosti čelnih ljudi države i lanca komandovanja Vojskom da brzo preduzmu određene mere iz svoje nadležnosti, za šta su imali dovoljno činjenica koje ih obavezuju na postupanje. To je sigurno uzdrmalo poverenje pripadnika vazduhoplovstva i Vojske u svoje pretpostavljene i stvorilo im osećaj nezaštićenosti |
865. |
autor: |
| | O uspesima kompanije MOL Srbija na domaćem tržištu i o uticajima niske cene nafte na njeno poslovanje |
866. |
autor: Ivana Milanović Hrašovec |
| | Da bi se tvrdnje o nezakonitom prisluškivanju iole ozbiljno proverile, bilo bi potrebno posetiti sve državne organe koji imaju mogućnost presretanja komunikacija, pristupiti elektronskim tragovima o presretanju komunikacija pa to uporediti sa podacima koje bi istovremeno trebalo uzeti od operatera. Trebalo bi, dalje, pričati sa raznim ljudima unutar službi, pri čemu bi oni morali da znaju da će, ukoliko kažu nešto što odudara od informacije koju je dao njihov šef, imati potpunu zaštitu. I opet stopostotne garancije ne bi moglo da bude |
867. |
autor: |
| | "Svaki grad ima iste šanse da uz adekvatna rešenja postane pametan, bez obzira na raspoložive resurse. Objedinjeni cilj je da građani na svojoj koži osete viši nivo usluge, počev od električne energije bez prekida, kvalitetnije pijaće vode, bržeg i boljeg javnog transporta pa do usluga u upravi i zdravstvu" |
868. |
autor: Filip Švarm, Jelena Jorgačević |
| | "Duboko verujem da me prisluškuje neko ko je u vezi sa vlašću. Njihova nervozna reakcija i njihov demanti posle tri sata da pre godinu i po dana mene niko nije prisluškivao i da je to sve izmišljeno, učvrstili su me u pretpostavci da neko iz vladajućih struktura stoji iza toga. Zašto nisu samo izjavili – proverićemo da li je bilo prisluškivanja ili ne? To bi bilo prirodno i normalno. Kako oni uopšte mogu da znaju da neko nije pre godinu i po dana nekog prisluškivao u ovoj zemlji? To je nemoguće utvrditi posle tri sata; pitanje je da li se može utvrditi i posle tri meseca. Histerične, nervozne reakcije, hitne konferencije za novinare, tri saopštenja dnevno, sve me to učvršćuje u uverenju da se dešavalo nešto protivzakonito i da oni nešto kriju" |
869. |
autor: Radmilo Marković |
| | "Mi smo jedna od retkih zemalja koja je u isto vreme smanjila i stopu nezaposlenosti i broj zaposlenih. Jedno od objašnjenja za ovaj paradoks jeste da je povećan broj zaposlenih u sivoj zoni, uprkos novom zakonu o radu, a drugo da je Srbiju, u međuvremenu, napustio veliki broj mladih, visokoobrazovanih stručnjaka" |
870. |
autor: Sonja Ćirić |
| | "Mladi ljudi ovde su žrtve zato što nisu birali da se rode u državi u kojoj gotovo neograničenu vlast imaju ljudi koji su devedesetih pozivali na najstrašnije zločine i bili kreatori i nosioci politika koje su u krvavom piru do kraja razorile sve pozitivno što se na Balkanu desilo u prethodnih pola veka. Niti su birali da se rode u vremenu u kome ti i takvi političari bivaju svesrdno podržani od Evropske unije, koja se za manje od decenije transformisala u interesnu grupu najbogatijih članica, hladnu i nezainteresovanu za tekovine i vrednosti građanskih društava, koje se nalaze u njenim temeljima. Nisu birali ni da im roditelji budu apatični, ekonomski devastirani patrijarhalni autoritarci, koji će decenijama iznova i iznova glasati za ljude koji im jedu decu. Krivci su – ako se prepuste apatiji i pomire sa ulogom žrtve. Krivci su i ako tu poziciju žrtve iskoriste kao opravdanje za sopstveno nasilje. Ako se ne probude i ne prepoznaju sopstveni deo odgovornosti za zajedničku budućnost" |
| |