| Nuspojave |
Vreme broj 462, 13. novembar 1999. |
Ku�na poseta Kako je Gorica Gajevi� - bez li�ne zasluge - postala heroina borbe za ljudska prava
E, sad, hajde da vidimo �ta zna�i i �ta se, zapravo, ho�e ovom parakarnevalskom "dobro ve�e, ugledni kom�ija" akcijom, protiv koje, izgleda, ni�ta nemaju ni �elnici Saveza za promene? Ako se strahovito napregnem, mo�da mogu da joj na�em i neku vrlinu: demonstrativno "obele�avaju�i" mesta gde �ive pla�eni upropastitelji na�ih �ivota oni doprinose izvesnoj, u osnovi vrlo po�eljnoj dru�tvenoj transparentnosti, a nje nikada nije dosta u zemlji u kojoj je Klasa Upravlja�a ve� decenijama nedodirljiva kasta o kojoj je najbolje �utati i oko koje stalno postoji nekakva konspiracija i mistifikacija. Simboli�ki, dakle, ovo je valjda zami�ljeno kao nekakvo "obesve�ivanje" i "prizemljivanje" pripadnika Kaste Privilegovanih, a verovatno i kao jasna poruka: gledamo vas! Ne�e nam proma�i ni�ta �to �inite! Ipak, u ovom bizarnom uli�nom - ili haustorskom - duelu, Gorica U Trenerci je nesumnjivi simboli�ki pobednik, ona u tom srazu - bez ikakve li�ne zasluge - reprezentuje gra�ansku vrlinu protiv ideologije ba�ibozuka. Otkud to? Koliko god se naprezao "u tom smislu", lik i delo Gorice Gajevi� me ne insipiri�u na bilo kakvu pozitivnu misao ili ose�anje; me�utim, osim �to je osoba koja �e Jednog Lepog (o, vrlo, vrlo lepog!) Dana i te kako imati za �ta da odgovara - setimo se samo izborne kra�e '96 i uloge glavnih operativaca u njoj! - Gorica Gajevi� je i gra�anin Beograda, privatno lice na toj-i-toj adresi, osoba koja ima pravo da jede, spava, gleda Marisol, odu�evljeno �ita No� i dan le�kare�i na sofi ili da kunja u �lafroku bulje�i u plafon i razmi�ljaju�i o Smislu �ivota i Dijalekti�kog Materijalizma bez da joj neko urla pod prozorom, pa taman sve �to izvi�e o njoj bila najsu�tija istina. Ako nisam bio dovoljno jasan: kada su kod ku�e u pid�ami i dokono �e�kaju jajca, �ak i sami hitleri i staljini su samo obi�ni gra�ani koji imaju pravo da budu ostavljeni na miru! Ovo nije nikakva "�ivopisna stilska figura" nego ne�to �to treba shvatiti veoma doslovno, i s tom stvari se nikako ne treba �aliti, jer su njene implikacije mnogo ozbiljnije nego �to to lakomislena Bla�ena Nesvest zami�lja. Upravo je re�im kojem Gorica slu�i i svakodnevno kreativno doprinosi nepodno�ljivosti �ivota u njemu onaj koji, uz sve ostale nebrojene po�asti, ukida pravo na privatnost gra�ana, na razne na�ine ih �pijuniraju�i i maltretiraju�i, a sada, evo, �alju�i im i "li�ne policajce" u permanentnu "jeste-li-uredno-prijavljeni" raciju. Ako je borba protiv tako nakaznog re�ima, protiv tog povampirenog kopileta hladnog rata stvar superiornog civilizacijskog izbora - a samo kao takva ona uop�te mo�e imati smisla - onda se i na "simboli�kom" i na prakti�nom nivou mora �uvati onoga �to ni sam re�im nije radio. Zamislite, uostalom, da Gori�ini partijski drugari organizuju horde kontramitinga�a pred �in�i�evim ili Bati�evim stanom!? Neko �e, me�utim, re�i da Gorici Gajevi� nije pretila nikakva stvarna opasnost i da "niko nije nameravao da je lin�uje". Ta�no, ama neva�no. Ni prijatelju se bez jakog razloga ne dolazi u goste nepozvan. Gra�anska dru�tva po�ivaju na onoj vrsti sveop�te prozirnosti i permisivnosti koja garantuje da niko ne�e biti "nedodirljiv" - kao �to je ovde Familija nedodirljiva, pa se nemo�ni podanici iskaljuju na sirotoj Gorici, daleko od Dedinja... - ali tako�e rigorozno i opsesivno insistiraju na svakovrsnoj za�titi privatnosti. Ovo se mo�e, koliko god izgledalo kontradiktorno, relativno lako izbalansirati strogim odvajanjem privatnog i javnog, i jasnim uvi�anjem da nema te Javne Li�nosti koja je toliko javna da se u bilo kojoj vrsti komuniciranja s njom sme pre�i odre�ena "crta". Uostalom, svako ko je po bilo �emu poznat savr�eno �e dobro razumeti o �emu govorim: sedne�, recimo, u kafanu da na miru, kao Privatno (gladno i �edno) Lice pojede� svojih deset s lukom, posrku�e� spokojno �a�u-dve Vranca i pro�ita� novine, a neko te prepozna pa po�ne ne�im da dodijava... A kafana je barem "javno mesto"! Vra�arski demonstranti pru�ili su, dakle, Gorici Gajevi� �ansu da makar pasivno, kao zate�ena Kom�inica U Trenerci, po prvi i verovatno poslednji put u �ivotu bude pozitivan junak borbe za ljudska prava. To je veliki korak za jednu Goricu ali mali za srpsko �ove�anstvo, koje je u zadnjih deceniju i kusur isprobalo sve moronske i �tetne oblike dru�tvenog pona�anja, pa bi sada - kad je, valjda, iscrplo sve resurse socijalnog kretenizma - kona�no moglo da se okrene skromnom, ali doslednom praktikovanju normalnosti. Teofil Pan�i� |