GRAD NA ZIDU: Izložba na Kalemegdanu. foto: m. milenković

Izložba >

Nedosanjani san Belog grada

"Da smo bili te sreće da nam Grad na Beogradskoj tvrđavi pretekne i potraje, da taj Grad nije rušen i konačno srušen, kakav bi to Grad danas bio na mestu današnjeg parka?", pitanje je na koje su odgovorili studenti Arhitektonskog fakulteta čiji su radovi izloženi na Kalemegdanu

"Mi danas živimo u restlovima Beograda. Užareno jezgro – srce – klica – bit Beograda je baš tamo gde danas nema Grada – na Beogradskoj tvrđavi. Tu je začet Beli grad", piše u uvodnom tekstu Zorana Đukanovića, urednika projekta "Nedosanjani san Belog grada", kojim je pokrenuto maštanje puno pitanja: "Da smo bili te sreće da nam Grad na Beogradskoj tvrđavi pretekne i potraje, da taj Grad nije rušen i konačno srušen, kakav bi to Grad danas bio na mestu današnjeg parka? Šta bi bilo da je Beogradska tvrđava i dalje Grad? Kakav bi danas Beograd bio da nam se Beli grad na Beogradskoj tvrđavi još uvek beli? Šta bi to značilo za današnji, savremeni Beograd?... Šta bi bilo, da je bilo?"

Neki od nebrojenih mogućih odgovora na ova pitanja ponuđeni su na izložbi jedanaest radova studenata Arhitektonskog fakulteta u Beogradu, i u knjizi eseja nekolicine Beograđana raznih profesija, "Sanovniku kontinuiteta Belog grada". Izložba je postavljena na jedinom logičnom i mogućem mestu za temu kojom se bavi: na Kalemegdanu, na Savskom šetalištu. Osim zaista neverovatno izmaštanih predloga studenata šta bi bilo na Kalemegdanu da nije kako je sad, na izložbi je predstavljena i instalacija moguće ulice na za ovu priliku posebno upriličenom šancu ispod Vojnog muzeja. Ulica je nazvana po Nikoli Doksatu de Morezu, velikom graditelju Beogradske tvrđave, a njene fasade načičkanih prozora, veš koji se suši na jednoj od njih, šarmantne klupice u prigodnoj gradskoj baštici, izuzetno dobro pasuju zidinama pa izgleda kao da bi mogla i zaista da postoji na tom mestu. U knjizi su objavljeni eseji, pre intimni nego stručni, reditelja Gorana Markovića, novinara Jugoslava Ćosića, kulturologa Zorice Tomić, pisca Borisa Dežulovića i drugih.

Projekat "Nedosanjani san Belog grada" je jedan od projekata Javnog preduzeća "Beogradska tvrđava", zaduženog za kulturno-umetničke i poslovne delatnosti. "Mi imamo programe tokom cele godine kojima popularizujemo Beogradsku tvrđavu angažovanjem ljudi iz raznih sfera", kaže Ivana Lučić-Todosić, direktorka ovog preduzeća. "Na taj način pokušavamo da zainteresujemo publiku za ovaj deo Beograda, i da im pokažemo da Kalemegdan nije samo park i šetalište. Ima se utisak da Beograđani nedovoljno poznaju svoju Tvrđavu. Da li je to zbog njene istorije, zbog naroda koji su godinama živeli u njoj, ili nečeg trećeg – možemo samo da pretpostavljamo. Mi se u svakom slučaju trudimo da kulturom oživimo Kalemegdan."

Trenutno je, osim "Nedosanjanog sna", na Savskom šetalištu moguće pogledati i izložbu Dragoljuba Zamurovića, a u Galeriji Beogradske tvrđave u Unutrašnjoj Stambol kapiji, izložbu slika Miodraga Rogića. U Stambol kapiji su u toku Radionice starih zanata u kojima razni majstori pokazuju i prave umetničke predmete i predmete za svakodnevnu upotrebu od drveta, metala, kamena, kože, keramike, vune i pamuka. Sada je aktuelan pintarski zanat, o kome će do 20. avgusta zainteresovane informisati Aleksandar Živković na prezentaciji i na izložbi. U Muzičkom paviljonu, svakog vikenda od maja do septembra održavaju se koncerti klasične, džez i pop muzike.

"Nedosanjani san Belog grada" je višegodišnji projekat. Ove godine biće završen okruglim stolom "Beogradska tvrđava – dosanjavanje kontinuiteta grada", na kome će učesnici projekta ukazati na moguće naredne akcije.


 

POŠALJI KOMENTAR REDAKCIJI ODŠTAMPAJ TEKST