51. |
autor: Nataša Gvozdenović |
| Svaki put kada se menjaju društvena uređenja, prolaze tragična ratna i poratna vremena, ruše se vrednosti i grade nove, traži se jasna odluka, preživeti ili ne. Grad je ovde kontekst i nemi svedok, aktivni činilac koji istovremeno i trpi promenu i menja se, sam ističući svu tragediju glavnog lika |
52. |
autor: Nataša Gvozdenović |
| Koliko su krute društvene strukture i koliko sputavaju čoveka u njegovim ulogama? Koliko smo toga svesni? Kome je kroz generacije upućen zadatak da "razbije čini" unesrećene, u ovom slučaju ženske, ali i muške sudbine |
53. |
autor: Nataša Gvozdenović |
| Predstava u režiji Patrika Lazića po tekstu Mate Matišića je na momente duhovit košmar koji je ujedno i naša stvarnost; ostavlja nas sa mnoštvom pitanja spram kojih se valja postaviti |
54. |
autor: Nataša Gvozdenović |
| Reditelj Gustava smešta u naše vreme i svet i pokazuje našeg umnoženog junaka koji je, kako reditelj kaže, saučesnik u sopstvenom ubistvu. Gustav je onaj građanin kome je kao osnovno geslo da savijeni vrat sablja ne seče |
55. |
autor: Nataša Gvozdenović |
| Olga Dimitrijević i Vladimir Aleksić teren predstave markiraju kao sveden, kao jednu veliku razvalinu na kojoj se nalazimo posle sveg užasa koji je prošao jugoslovenskim prostorom, kojim se niko nije posvećeno bavio nakon ratova |
56. |
autor: Nataša Gvozdenović |
| "Pomjerali smo iz godine u godinu granice shvatanja o tome ko može da bude umjetnik... Naravno, u kontekstu u kojem živimo, gdje su osobe sa invaliditetom marginalizovane, mi smo uspjeli da naše kolege sa invaliditetom afirmišemo kao autore i izvođače. Mi smo u grupi prije svega kolege i prijatelji, ravnopravni smo, i to je nešto što je i odlika našeg rada i što smatram bitnim" |
57. |
autor: Nataša Gvozdenović |
| Utopija na koju Oliver Frljić poziva, dozivajući nas na svoj splav, jeste teritorija na kojoj nema privatnog vlasništva, nacije, ni religije |
58. |
autor: Nataša Gvozdenović |
| Festival Dezire ove godine nosi moto "Right here, right now", tu toplu posvetu životu i kontinuitetu, kao zajednica koja brine o bliskima |
59. |
autor: Nataša Gvozdenović |
| "Moraš riskirati kada radiš, a ljudi jako često kalkuliraju. mislim da je to uvijek bilo tako... Nije to zato što su svi danas kako na traci... nisam sklon tom vjerovanju. Vjerujem da je čaša polupuna, optimist sam. Ne volim one priče: joj, kazalište nije nikad bilo loše kao sada!" |
60. |
autor: Nataša Gvozdenović |
| Nova premijera Šabačkog pozorišta je intrigantna, uznemirujuća, psihotična, scenski maštovita priča o položaju umetnika u Srbiji danas |
|