601. |
autor: Sonja Ćirić |
| | "Postavlja se pitanje imaju li pozorišta strpljenja da sa njima sarađuju na duže staze, ili ih samo zanima to novo, što iskoriste i potom odbace" |
602. |
autor: Saša Rakezić |
| | "I danas me raduje što ljudi spominju omot kada govore o albumu, jer osećaju da je omot suštinski deo toga. Tako nešto ne dešava se često, i to me čini vrlo ponosnim" |
603. |
autor: Biljana Vasić |
| | "Cinično je to što pričaju o smanjivanju stope nezaposlenosti, pa radni kontingent nam se smanjio. Prvo nas je sve manje u radnoj dobi, drugo, ne računaju to što godišnje tridesetak hiljada ljudi ode u inostranstvo, ne računaju to što je znatan broj ljudi obeshrabren i uopšte se ne prijavljuje u službe za zapošljavanje, a računaju da su smanjili nezaposlenost kroz lošu i nekvalitetnu zaposlenost" |
604. |
autor: Ivana Milanović Hrašovec |
| | "Smatramo da je jedino fer i prema biračima i prema nama da ko misli da sa ovom vlašću opozicija treba da sarađuje po bilo kom pitanju ide svojim političkim putem" |
605. |
autor: Sonja Ćirić |
| | "Opisujući jedno, u nekim segmentima sasvim sigurno slobodnije vrijeme, pokušavam čitatelja suočiti ne samo s prošlošću o kojoj čita nego i sa sadašnjošću koju živi. Pokušavam u tekstu implicite postaviti pitanje: ‘Vidiš kako su onda bili slobodni i otvoreni. Pa je li to moguće?’" |
606. |
autor: Nikola Dragomirović |
| | Izuzetno luksuzne građevine i građevinski kompleksi svedočanstvo su prisustva rimskih moćnika – careva na ovim prostorima, a samim tim i novca |
607. |
autor: Maristela Ugrinovački |
| | "Čudi me da se neko od kolega nije ranije pozabavio tom temom, jer sada, kada je sve propalo, možemo da se opustimo, premotamo film unazad i zamislimo šta bi bilo da se Jugoslavija nije raspala" |
608. |
autor: Zora Drčelić |
| | "Gore je nego devedesetih. Tada je postojao konsenzus o neprijatelju, o mračnoj sili koja nas gura u rat. Misleći ljudi su shvatali o čemu se radi. A sada, u potpunoj bedi (ne mislim samo na siromaštvo), taj broj ljudi se smanjio, većina je pobegla, a ovi koji su ostali dva puta su zaključali vrata svojih stanova i čekaju. Šta? Da neko drugi popravi njihov život? To se neće dogoditi" |
609. |
autor: Radoslav Ćebić |
| | "Vid ne razume baš mnogo, on tako, povremeno ponovi: ‘Ideš na more, ideš na more...’ On voli da se kupa, mada više u bazenu nego u moru. Da su nekom detetu od pet godina koje ima neometan razvoj uskratili letovanje, to bi bila tragedija. Ovako, mi odrasli shvatamo šta su učinili. Vid ponovi par puta da ide na more, a onda odemo u park, najveće je dete tamo, ima 11 godina, sedne na ljuljašku i ljulja se, pevajući sat vremena" |
610. |
autor: Jovana Georgievski |
| | "Poseban je osećaj videti da kompozicija znači mnogo ne samo meni nego i drugim ljudima: kad mi kažu da su na venčanju puštali Lili, ili da imaju ćerku koja se zove Lili... Pravi je blagoslov napraviti jednu takvu pesmu" |
| |