PROBLEMATIČNA VODA: Granica na Dunavu kod Iloka

Nerešene jugoslovenske granice – Od Piranskog zaliva do Dunava >

Šta je čije i ko će koga

tatjana tagirov

Najveći problem je napravio taj nepredvidivi i divlji Dunav koji je decenijama meandrirao i menjao davne granice, što nikoga nije zanimalo dok smo bili jedna država

Ništa nova na Balkanu, ma koliko se ove naše (ne)evropske države pokušavale udaljiti od zajedničke države, jezika, običaja, književnosti, alavosti...

To dokazuje i posljednja afera oko Piranskog zaljeva, otvorenog spora Hrvatske i Slovenije koji se godinama razvlači oko "kofe mora": Čiji je zaljev, tko ima pravo na izlazak na otvoreno more, čiji ribari mogu loviti srdele i lignje (ako ih uopće tamo ima u većim količinama), tko je bio spreman na sporazum, a tko na međunarodnu arbitražu.

Godinama se taj problem razvlači i godinama je bio u središtu hrvatsko-slovenskih odnosa, godinama je Slovenija upravo sa problemom Piranskog zaljeva ucjenjivala Hrvatsku na putu za Evropsku uniju, iako to nije jedini teritorijalni problem, ima tu i Svete Gere, i nuklearke u Krškom i još nekih otvorenih "teritorijalnih rana" između dvije zemlje.

HRVATSKI OTPORI SLOVENIJI: Kako god, svađe su prvi puta pokušali riješiti 2001. godine, pa potom 2005, tadašnji hrvatski i slovenski premijer Ivica Račan i Janez Drnovšek. Njihov je sporazum odbio Sabor. Potom slijedi sporazum 2007. godine između tadašnjeg hrvatskog premijera Ive Sanadera i njegovog slovenskog kolege Janeza Janše, koji je također doživio fijasko. Potom slijedi međunarodna arbitraža, koja je (ili još nije) završila jednako – neuspjehom.

Iza svega stoji prava špijunska afera: ispostavilo se, naime, da je hrvatska vlast u posjedu prisluškivanih razgovora između slovenske predstavnice pri Arbitražnom sudu i slovenskog suca u tom tijelu. Objavljeno, napravljen skandal, potom hrvatski sudac u tom tijelu daje ostavku, nalazi se novi slovenski sudac, Hrvatska izlazi iz arbitražnog postupka amenovanjem Vlade i Sabora (po principu sabornosti, jedinstva, jednoumlja), a rezultat – kad prođu ljetne vrućine – tek trebamo sačekati.

Upućeni, međutim, tvrde da su ti prisluškivani "slovenski" razgovori hrvatskoj strani poznati već mjesecima, ali su iskorišteni u vrijeme ljetnih vrućina kako bi se pripremilo to nacionalno jedinstvo za hrvatske parlamentarne izbore koji slijede krajem ove ili početkom iduće godine.

Ono što je, međutim, u cijeloj toj trakavici slovensko-hrvatskoj oko granica bitno jest da je taj sukob univerzalna "špranca" za sve međugranične sukobe unutar bivše Jugoslavije: Slovenija je postavljala klipove Hrvatskoj na putu ka EU i uz pomoć neriješenih graničnih sporova. Hrvatska je unatoč tome ušla u EU, iako te sporove nije riješila, ali će očito – pogotovo ako na vlast ponovo dođe HDZ – neriješene hrvatsko-srpske granice biti jedan od kamena spoticanja hrvatske podrške evropskom putu Srbije.

HRVATSKI OTPORI OSTALIMA: Osim što Hrvatska i Slovenija imaju – ne samo Piranski zaljev – još neriješenih geografskih pitanja (a jedine su od zemalja nastalih iz bivše SFRJ članice EU), Hrvatska ima dodatnih problema: tu su problematične granice sa Bosnom i Hercegovinom na nekoliko mjesta (odatle i megalomanski i mastodontski projekti tunela pod Jadranskim morem ili Pelješačkog mosta), kao i sa Crnom Gorom (zamrznuti problem Prevlake), ali i sa Srbijom, gdje je najveći problem napravio taj nepredvidivi i divlji evropski Dunav, koji je desetljećima meandrirao, pa je mijenjao davne granice, koje, granice to jest, u posljednjih sedamdeset godina nisu ni postojale s obzirom na jedinstvenu državu.

Badinterova komisija je ustanovila da su granice bivših republika, danas država, one avnojevske granice. I danas se svi spore oko toga, pa će tako današnji analitičari i razni pisci tvrditi da, recimo, Sr(ij)em pripada Hrvatskoj, istodobno konstatirajući da Bačka nikad nije pripadala toj zemlji. Postavlja se pitanje i čija je Istra: slovenska, hrvatska, ili talijanska, a sve ne vodeći računa o povijesnim okolnostima u kojima su se sve te današnje države ne tako davno nalazile.

Hrvatski problem, ne samo – ali najviše, sa Dunavom je da se tamošnje vlasti (a ni ovdašnje, da ne griješimo dušu) ne mogu odlučiti po kojem će se principu međunarodnih pravila odlučiti: hoće li se opredijeliti za sredinu Dunava, kao što se to radi u civiliziranim državama, ili će se odlučiti za "plovni put" (koji se mijenjao tokom desetljeća), ili pak za katastarski pristup, u kojem obje strane tvrde da ona druga ima daleko više imovine na "tuđoj" strani Dunava, no što oni "od preko" imaju na njihovoj.

Kako god – a nisu poznati da se sastaju ti predstavnici raznih komisija – dok se civilizirano ne dogovore, s nekom arbitražom ili bez nje, građani ma čiji i koga god plaćali za te šarene laže o nemogućnosti dogovora bit će na šteti. Isključivo vlastitoj.


 

POŠALJI KOMENTAR REDAKCIJI ODŠTAMPAJ TEKST