---

Svako radi ono što mora, uključujući i Aleksandra Vučića. Da je Boris Tadić na vlasti, naprednjaci bi "zapalili" Beograd zbog situacije sa Srpskom pravoslavnom crkvom u Crnoj Gori. Međutim, aktualni predsjednik Srbije nije baš nikako u stanju izići u susret svom biračkom tijelu, proključalom od bijesa. Razlog je prost: Milo Đukanović bolje stoji u Briselu i Vašingtonu, a Vučić ni po koju cijenu ne bi da se tamo zamjera kako zbog radikalske prošlosti, tako i političke budućnosti. Zato, u iznudici, čini jedno što može – na svaki način nastoji pomjeriri fokus domaće javnosti.

Najava meteorskog razvoja Srbije čija je kruna prosječna zarada od 900 eura 2025, na prvi pogled ima uobičajenu propagandnu svrhu kao i pred svake izbore. No, riječ je samo o pripremi terena za nešto mnogo krupnije. Što je to, vidjelo se poslije sjednice Glavnog odbora Srpske napredne stranke.

Čitalac već zna – Aleksandar Vučić od juna iduće godine neće više biti predsjednik SNS-a. Naprednjački glasači mora da su konsternirani ukoliko se ovo obistini: što li će biti sa obećanim putevima, proizvodnji električnih automobila i prosječnom zaradom od 900 eura, odnosno, sa njihovim stranačkim zapošljavanjem, kapitalnim projektnim ugrađivanjem i svim vrstama privilegija? Nije zato na stranci da razbija glavu zbog SPC-a i Crne Gore, nego je na njenim baronima da kleče, ljube Vučiću skute i umole ga nekako da se predomisli. Ako je suditi po njihovim izjavama po tom pitanju, to im ne treba dva puta reći.

Mnogi analitičari sumnjaju u Vučićevo povlačenje sa čela SNS-a. U tom kontekstu govore da je isto tako tvrdio kako se neće kandidirati za predsjednika Srbija i podsjećaju na zlehudu sudbinu Tome Nikolića kada je ispustio stranku iz ruku...

Ipak, ono što je bilo ne mora se ponoviti. Za početak, Vučić je u minulih osam godina temeljito pročistio stranku i u njoj više nema 222. čovjeka iza njega, a kamoli li drugog kao što je on bio Nikoliću. Zaista, vjeruje li itko da o ičem bitnom išta danas odlučuju premijerka, gradonačelnik Beograda, svi ministri redom, napredanjački poslanici? Potpuno je nebitno tko su dok slušaju i, u tom smislu, ništa se ne može promijeniti osim njih na ovom ili onom položaju zavisno od Vučićevog nahođenja. Isto važi i za njegovog nasljednika u SNS-u ukoliko ostane pri odluci o povlačenju. Na kraju – ali nipošto na posljednjem mjestu – stoji i činjenica da je Vučić neusporedivo popularniji od svoje partije, te da mu to i te kako može poslužiti kao veliki adut na presjedničkim izborima 2022.

Dakle, naprednjaci imaju o čemu mozgati. Na primjer – hoće li Vučića naslijediti netko iz stranačkih struktura i kako će to uticati unutrašnju ravnotežu klanova? Ili – da li će izabrati neku javnu ličnost bez veće političke vokacije po ugledu na izbornu listu sastavljenu za beogradske izbore? Možda nešto treće? Izvjesno je samo jedno – ne pitajte nikog u SNS-u za SPC i Crnu Goru dok Vučić govori kako će se povući sa čela partije.

 

POŠALJI KOMENTAR REDAKCIJI		ODŠTAMPAJ TEKST

---