---

Bosna i Hercegovina >

Ešdaunove smjene

Nerazdvajanje kriminalaca i korumpiranih političara, od kojih je visoki predstavnik navodno spasavao ovdašnju javnost, od onih koji nisu ispunjavali obaveze hapšenja optuženih za ratne zločine – time što ih je sve upakovao u hašku korpu – po ko zna koji put dovelo je do prebacivanja osetljivosti građana sa teškog, gotovo neizdrživog

Visoki predstavnik za BiH Pedi Ešdaun smijenio je 59 funkcionera u Republici Srpskoj, među njima i Dragana Kalinića, predsjednika Narodne skupštine RS i do tada prvog čovjeka Srpske demokratske stranke, Zorana Đerića, ministra unutrašnjih poslova RS, poslanike SDS-a u parlamentu Srpske i znatan broj načelnika opština, posebno onih u kojima je izražen uticaj ove stranke – Bijeljina, Pale, Srpsko Sarajevo, Han Pijesak, Sokolac, Modriča. Na listi trajno smijenjenih našlo se 12 osoba, dok su ostali smijenjeni uslovno, to će reći, do hapšenja Radovana Karadžića.

Na udaru visokog predstavnika našli su se i direktori pojedinih velikih firmi, za koje su još prošle godine u revizorskim izvještajima utvrđene velike nezakonite i kriminalne radnje. Sam visoki predstavnik tad je građanima Republike Srpske rekao da su kao poreski obveznici opljačkani, ali protiv kradljivaca ništa nije preduzimao skoro godinu dana. Ni nakon ove odluke nije jasno da li će neko od "korumpiranih političara" krivično odgovarati za učinjeno, ili će sklanjanje iz političkog života biti dovoljna kazna.

U međuvremenu, visoki predstavnik slobodno pušta članove aktuelnog BiH Predsjedništva da i dalje rovare po džepovima poreskih obveznika i njime plaćaju, na primjer, izradu jednog naliv-pera 2000 KM, jedno odijelo i po nekoliko hiljada maraka, večeru za dvoje 2650 KM, popravku automobila 30.000 KM (ili 15.000 eura).

SPORNI EFEKTI: Zvaničan razlog za smjenu, koja je, istina, bila očekivana i najavljivana, ali ne u ovom obimu, jeste "nesaradnja sa Haškim tribunalom, pomaganje osobama osumnjičenim za ratne zločine i neprimanja BiH u Partnerstvo za mir". Kazne su od visokih funkcionera RS pošteđeni samo premijer Mikerević i predsjednik Čavić. Mnogi su u prvi mah Ešdaunu zamjerili što je donio ovakvu odluku, jer ona ozbiljno dovodi u pitanje smisao izbora – neki od poslanika u Narodnoj skupštini RS su se upitali čemu onda izbori kad visoki predstavnik može uvijek smijeniti one koje su građani birali. Ova odluka mogla bi se, smatraju analitičari, odraziti na neizlazak građana na predstojeće lokalne izbore, u oktobru ove godine. Osim sve izraženije apstinencije građana, moguće je da ovakva odluka visokog predstavnika dovede do nacionalne homogenizacije i ponovnog davanja povjerenja strankama srpskog predznaka u Republici Srpskoj.

Svoju intervenciju Pedi Ešdaun obrazložio je: "Ne biram ja ko će biti na vlasti u BiH, nego građani na izborima. Moj posao je da poštujem i sarađujem sa političarima koje ste izabrali. Zato, nemojte kriviti visokog predstavnika, nego direktno ljude koje ste izabrali. Da li sam mogao reagovati ranije? Pa, mislim da je to legitimno pitanje, u smislu da li su se korumpirane političke snage u RS prije pet-šest godina mogle bolje ukloniti. Ćinjenica je da nam je samit u Istanbulu dao priliku da to uradimo sada, jer je NATO jasno rekao šta moramo učiniti kako bismo se priključili Partnerstvu za mir. Ja sam tu priliku iskoristio sada, ali mislim da je to međunarodna zajednica mogla učiniti i prije šest godina."

Podsjećanja radi, Pedi Ešdaun je donedavno tvrdio kako su nacionalne stranke u BiH istinski nosioci reformi, te da mu je lakše sarađivati s njima nego s njihovim prethodnicima. Za PDP-ovog disidenta, inače jednog od osnivača ove stranke s Mladenom Ivanićem, trenutno nezavisnog poslanika u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine (u koji je ušao kao PDP-ov kandidat) "vlast RS pomagala je visokom predstavniku u sastavljanju ovog spiska smjena": "Nije isključeno da je vlast RS učestvovala u sastavljanju spiska funkcionera koji su smijenjeni", rekao je Kunić, obrazlažući ovakav stav time što "OHR nije mogao raspolagati svim informacijama o radu pojedinih preduzeća, ukoliko im to "neko iz postojeće vlasti nije redovno dostavljao". Bilo kako bilo, na ovaj elegentan način koji niko ne može osporiti i poništiti, neke stranke su se riješile ljudi koji su im predstavljali veliki teret. Reakcije na smjenu bile su, kao i obično kod velikih potresa u ovom BiH entitetu podijeljene – od onih koji su ovakvu odluku označili brutalnom, jer je došlo do ozbiljnog kršenja ljudskih prava, do onih koji nisu krili oduševljenje ovakvom Ešdaunovom odlukom. Odluka je još više produbila jaz među pojedinim strujama i istakla animozitete među entitetima u BiH.

BOG I ANĐELI: "Odluka visokog predstavnika je drakonska, neviđena i nečuvena u savremenom demokratskom svijetu. To je slom demokratije i ulogu međunarodne zajednice u BiH iz statusa povremenog partnera pretvara u status apsolutnog vladara", bila je jedna od prvih reakcija jednog od rijetkih RS funkcionera koji nije smijenjen – Dragana Čavića. U konsolidaciji SDS-a Čavić je preuzeo kormilo upravljanja strankom, čime bi u SDS-u mogla jačati reformska struja za koju se tvrdi da je predvodi upravo aktuelni predsjednik RS. Zoranu Đeriću, smijenjenom ministru unutrašnjih poslova, ova smjena "pružila je satisfakciju", jer ga Ešdaun nije smijenio zbog "njega lično, nego zbog njegove funkcionalne odgovornosti". Dragan Kalinić je ovo ocijenio kao "najbrutalnije čišćenje političke scene u RS", a smijenjen je "jer nije pristao da SDS izvrši političko samoubistvo i zato što ova stranka nije omogućila hapšenje Radovana Karadžića", koga inače, smatra Kalinić, "čuvaju bog i anđeli". Kaliniću je zabranjen svaki politički i javni rad, ulazak u kancelarije, a ukinuti su mu plata, penziono i zdravstveno osiguranje. On je najavio obraćanje Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu, pošto iscrpi sve pravne mogućnosti u BiH, koje su, kako je naglasio, "zbog polukolonijalnog sistema vlasti sasvim ograničene i unaprijed osuđene na propast".

Lider Socijaldemokratske partije BiH Zlatko Lagumdžija smatra da je ovo "polovično rješenje, jer nakon ovakvih poteza SDS postaje samo jači. Visoki predstavnik trebao je, ili da ukine SDS, ili da ga pusti da ide putem kojim idu sve nacionalne stranke. Mislim da ni sam Ešdaun trenutno ne zna šta bi uradio s ovim reformatorima", smatra Lagumdžija. Po Ešdaunu, ne bi bilo pametno "zabraniti SDS", jer "NATO nije uperio prst u SDS, nego u sve opstrukcioniste".

Safet Halilović, predsjednik Predsjedništva stranke za BiH, naglašava da je smjena 59 dužnosnika SDS-a i institucija RS sasvim legitimna: "Smijenjeni su ljudi koji su opstruisali hapšenje optuženih za ratne zločine i na taj način učinili da BiH ne uđe u Partnerstvo za mir. Zbog njihovih opstrukcija kažnjena je cijela zemlja, iako smo proveli reforme u oblasti odbrane i učinili korak naprijed ka evroatlantskim integracijama. Mislim da je smjena bila očekivana."

MOGUĆI RASPLETI: Svi smijenjeni, a i političke stranke iz kojih su, zaklinju se tobože, u očuvanje institucija sistema i omogućavanje njihovog nesmetanog rada. Unatoč tome neki od njihovih poteza su nelogični i više idu u prilog tezi o čuvanju sopstvenih fotelja. Za najviše medijske pažnje pobrinuo se aktuelni ministar vanjskih poslova BiH i prvi čovjek Partije demokratskog progresa Mladen Ivanić. On je ljutito zatražio nove prijevremene izbore i bezuslovnu smjenu svih ministara u Vladi RS, koji su iz Stranke demokratske akcije, pri tome ne nudeći svoju ostavku. Ivanić je postao ministar vanjskih poslova zahvaljujući koaliciji za SDA, koji vodi konzistentnu politiku već godinama i nije bitnije mijenjao svoje stavove. Otuda je i predsjednik Republike Srpske Čavić zatražio jasan stav od Ivanića, tražeći odgovore na pitanja: da li to znači da je PDP napustio skupštinsku većinu i da li će predsjednik Vlade RS (Ivanićev čovjek) podnijeti ostavku. "Kako mi nije jasan stav vaše partije, u cilju razjašnjavanja nastale situacije, a radi mjera koje bih u skladu sa Ustavom morao da preduzmem, tražim odgovore na slijedeća pitanja: da li će ministri PDP-a u Vladi RS podnijeti ostavke i da li će ministri PDP-a u Savjetu ministara BiH podnijeti ostavke", pitao je Čavić Ivanića. U međuvremenu, svi ministri u Savjetu ministara BiH vratili su se na posao u Sarajevo.

Prvom čovjeku Vlade RS "institucije RS i sama RS su ispred svih drugih interesa". "Pri svakoj mojoj odluci vodiću računa o institucijama RS." U slučaju da bude neposlušan partiji, Mikerević vjeruje u demokratičnost PDP-a: "PDP je previše demokratičan i pored svih nastojanja nekih da vide razlike između predsjednika partije i bilo kog drugog njenog funkcionera. Mi smo previše ozbiljni da bismo mogli na nekim pitanjima imati takve razlike da se ne razumijemo", vjeruje Mikerević. Igor Crnadak, član Predsjedništva PDP-a, izjavio je kako očekuje od premijera da će razriješiti trojicu ministara iz reda SDA. Crndak tu široku demokratičnost unutar PDP-a vidi malo drugačije: "Očekujemo da se naš svaki član ponaša u skladu sa odlukama Glavnog odbora partije", podvlačeći kako PDP čvrsto stoji iza zahtjeva za razrešenjem ministara SDA i raspisivanjem prijevremenih izbora u RS. Mnogi političari ocjenjuju ovakvo ponašanje PDP-a i njenog lidera "marketinškim potezom i čistim politikantstvom", te nastojanjem da osvoje prostor nastao kažnjavanjem SDS-a. PDP mnogi vide kao stranku koja se želi prikazati u ulozi izbavitelja Republike Srpske. Po ocjeni opozicionih lidera, Ivanić bi u tom slučaju morao raskinuti koaliciju za SDA na nivou BiH, čime bi izgubio i mjesto ministra vanjskih poslova BiH. Mnoge čudi ovakvo insistiranje PDP-a na prijevremenim izborima, s obzirom na to da sve procjene govore kako je ovoj stranci uporište među biračima osjetno palo, te da ona nema onu snagu koju želi pokazati u javnosti.

SDS je uspio popuniti sva upražnjena mjesta, izabrati novo Predsjedništvo stranke, u kojem su poslije smjena ostali samo Čavić i Paravac. Za smijenjene poslanike našle su se zamjene, što je usklađeno sa Izbornom komisijom BiH, jer prema izbornom zakonu u parlament ulaze slijedeći kandidati ove stranke sa lista na proteklim izborima. Istina, u međuvremenu su neki prešli u druge političke stranke, ali nisu gadljivi na poslaničke mandate SDS-a. I kao poslanici SDS-a prema izbornom zakonu ulaze u Narodnu skupštinu.

U vrijeme zaključenja ovog broja "Vremena" trebalo bi da se održi sjednica Glavnog odbora stranke na kojem će se odlučiti da li ova stranka ostaje u vlasti. Izlazak iz vlasti "ipak, je samo jedna opcija a moguće je da se desi i neki drugi ishod", rekao je jedan od funkcionera SDS-a banjalučkim "Nezavisnim novinama".

OBMANjIVANjE JAVNOSTI: Proceduralno, najprije mora biti biran novi predsjednik Skupštine da bi se moglo pristupiti izboru novih ministara na mjesta onih koje je Ešdaun smijenio. Na prvom novom zasjedanju parlamenta vidjet će se i da li je sačuvana postojeća skupštinska većina. Mjesto predsjednika Skupštine po pravilu je rezervisano za najjaču parlamentarnu stranku – SDS, mada su se u nekim spekulacijama pojavila i imena članova PDP-a. Prema Ustavu RS, Dragan Čavić kao predsjednik entiteta ima ustavnu mogućnost da raspiše nove izbore i raspusti parlament, tako da bi na neki način postao "druga Biljana Plavšic", koja je iskoristila tu mogućnost. Prijevremeni izbori, u slučaju da se sada raspišu, mogu se zakonski održati tek za šest mjeseci, što će reći da će institucije svakako morati funkcionisati, a lokalni izbori će biti dobra prilika da političke partije testiraju koliko uporište još uopšte imaju među biračima. Za očekivati je da u ime "očuvanja Republike Srpske" i funkcionisanja institucija, koje su ipak "iznad pojedinaca", postojeće partije na vlasti sačuvaju mjesta na kojima se trenutno nalaze.

Pedi Ešdaun očito nije znao s kim ima posla. Nedostatak političke volje za izručenjem optuženih za ratne zločine nije ništa novo – nije je bilo i nema je ni devet godina poslije rata. Obmana javnosti i međunarodne zajednice najomiljeniji su politički govor ovdašnjih političara. Međutim, ovakvom odlukom i stvaranjem klime o ugroženosti Republike Srpske visoki predstavnik je učinio veliku uslugu nacionalnim strankama. Posebno nerazdvajanje kriminalaca i korumpiranih političara, od kojih je navodno spasavao ovdašnju javnost, od onih koji nisu ispunjavali obaveze hapšenja optuženih za ratne zločine, time što ih je sve upakovao u hašku korpu, po ko zna koji put dovelo je do prebacivanja osjetljivosti građana sa teškog, gotovo neizdržljivog ekonomskog položaja na najopasniju moguću razinu – nacionalnu.

 

POŠALJI KOMENTAR REDAKCIJI		ODŠTAMPAJ TEKST

---