---

Predizborna kampanja u Nemačkoj >

Neizvesni duel

Ocena je da bi sadašnji kancelar posle septembarskih izbora mogao učiniti više za smanjivanje nezaposlenosti – što je ipak, bez sumnje, jedna od glavnih tema izborne kampanje. Kod neodlučnih birača, za izborne stratege najvažnije grupe, Šreder posle TV duela vodi 58 prema 19

Za "Vreme" iz Berlina

Možda bi bilo najbolje izborne portrete političara odmah štampati s crvenim nosom. Tako bi se predupredila najčešća intervencija građana na izbornim plakatima, koji su u Berlinu, posebno u vladinoj četvrti, preplavili cijele ulične poteze – Gerhard Šreder, Angela Merkel, Joška Fišer ili Gvido Vestervele s crvenom bojom docrtanim klaunovskim nosom. No, stratezi izbornih kampanja se ne bave tim sitnim, zapravo samo blago ironičnim komentarom ulice na cijelu političku branšu. Što je bliži dan izbora, to su usredotočeniji na velike poteze kao što je bio s napetošću očekivani televizijski duel dvoje glavnih kandidata -socijaldemokratskog kancelara Šredera i njegove izazivačice, kandidatkinje Kršćansko-demokratske unije, Angele Merkel. Devedeset minuta ih je ispitivalo četvoro voditelja, emisiju su prenosile prva i druga mreža javne televizije, dvije najvažnije privatne kuće, RTL i Sat 1, te mnoge radio-stanice, a još su za vrijeme duela bezbrojni anketari, na reprezentativnim uzorcima ili slučajnim propitivanjem, mjerili efekte.

Dan kasnije su, a drugo se teško moglo i očekivati, obje velike stranke sebe proglasile pobjednicama duela: CDU/CSU jer je Angela Merkel, kojoj se uoči okršaja davalo malo šansi u odnosu na medijski vještog kancelara, jer je ostavila bolji dojam nego što se očekivalo, SPD jer je Šreder „pobijedio na bodove", u skoro svim procjenjivanim kategorijama, kako kompetencije tako i osobnih vrijednosti, dobio više glasova.

U svim kategorijama, osim u povjerenju potencijalnih birača, ocjena je da bi sadašnji kancelar poslije 18. 09. mogao učiniti više za smanjivanje nezaposlenosti – što je ipak, bez sumnje, jedna od glavnih tema izborne kampanje. S druge strane, na kategoriju još neodlučnih birača, za izborne stratege najvažniju grupu, Šreder je s 58 prema 19 ostavio bolji dojam.

GLEDAOCI I EKSPERTI: Gledajući sa strane, najviše, međutim, iznenađuje koliko se u postduelskim medijskim analizama procjene eksperata razlikuju od procjena onih običnih gledalaca. Niz stručnjaka – počevši od Uve Kamana, šefa Instituta "Adolf Grim", poznatog po dodjeli najprestižnijih TV nagrada u Njemačkoj tvrdi kako je rezultat duela neodlučan. Teško je objasniti ovaj popust prema konzervativnoj kandidatkinji, koja je, doduše, preko noći od okruglaste kućanice optički pretvorena u uspješnu poslovnu ženu – ali je ostao dojam osobe oslobođene svake emocije osim želje za moći koja je prije svega samo odlično pripremljena za svoju ulogu. Tako misle čak i novinarke ženskih listova koje su inače ovih dana traženi sugovornici – nitko ne taji kako je mnogo više riječ o tome kako istupaju kandidati, nego o onome što govore. I Šreder i Merkel se ionako uglavnom čuvaju konkretnih izjava: ona obećava veću zaposlenost skrivajući socijalno-restriktivne namjere CDU-a iza formule da je „socijalno ono što povećava broj radnih mjesta", on hvali dosadašnje uspjehe crveno-zelenih, poticanje alternativne energije, više novca za obrazovanje i obitelji... Mediji pak u svemu vode vlastitu igru: pomalo neobičnu s obzirom na oduševljenje kojim su pre sedam godina dočekali crveno-zelenu koaliciju.

PODELJENA REALNOST: „Već tri tjedna živim u podijeljenoj realnosti – ako čitam novine, ako pratim ankete, tada se mogu pitati zašto uopće kandidiram; ali kada izađem na ulice i razgovaram s bazom, čujem sasvim drugačije tonove. Očito se, ipak, isplati do poslednjeg časa boriti za vaše glasove...", tako je to šizofreno raspoloženje na predizbornom kongresu Zelenih/Savez 90 opisao dosadašnji vicekancelar Joška Fišer. Kao vodeći kandidat svoje stranke, Fišer već danima živi u autobusu, držeći po nekoliko govora dnevno dok zelena karavana putuje od grada do grada. Poslednjih mjeseci vidno neraspoložen, šef njemačke diplomacije kao da je živnuo. Iako je nakon nedavne afere oko tobožnjeg nelegalnog izdavanja viza u nekim njemačkim ambasadama na istoku Evrope, zbog čega je opozicija pokrenula istragu u Parlamentu, u anketama izgubio status najomiljenijeg njemačkog političara, Fišer je opet gotovo onaj stari, potpuno se predao kampanji. Počinjući svoje govore poput uglađenog diplomate, na kraju podsjeća na znojnog ali zadovoljnog rudara: politički instinktivac koji najbolje funkcionira kada je leđima pritisnut o zid kao uostalom i kancelar Šreder. U berlinskim se kuloarima, doduše, govori o hlađenju njihovog „političkog prijateljstva", a činjenica je da ni SPD ni Zeleni u kampanju nisu ušli s koalicionim opredjeljenjem. Trenutno se svatko za svoje glasove mora izboriti sam, a vanjska politika je u kampanji na samom rubu interesa. U televizijskom duelu je jedva dodirnuta tema punopravnog članstva Turske u Evropskoj uniji. Šreder je "za", a ona "protiv": u kasnijim mjerenjima Šreder što se tiče vanjskopolitičkih kompetencija dobio višestruko bolju ocjenu od gospođe Merkel. To vjerovatno neće uticati na birače.

Zbog toga najviše žale oni koji, poput direktorice postdamskog Ajnštajn foruma Susan Najman, njemačku izbornu kampanju prate sa strane. Da bi pokazala kako stranci Saveznu Republiku vide u boljem svjetlu nego Nijemci, ta filozofkinja američkog porijekla napisala je čitavu knjigu – Stranci vide drugačije. Na pozadini onoga što se ovdje zove „povjesnim opterećenjem", zbog holokausta ali i uspješnog suočavanja današnje demokratske zemlje s teretom te prošlosti, vanjska politika bi u procjenjivanju ukupnog uspjeha jedne vlade, u očima ovdašnjih birača morala igrati mnogo veću ulogu, misli gospođa Najman, naročito jer je Šreder u sedam godina crveno-zelenih bitno popravio njemački politički rejting u svijetu. „Od San Franciska do samih rubova Azije, Njemačka je ogromnom broju ljudi nužno potreban primjer: hrabri, vizionarski signal da je u odnosima među državama moguće da jedna zemlja ostane partner ali bez ropskog odnosa prema Americi."

STRANCI VIDE DRUKČIJE: I u drugim pojedinostima Suzan Najman njemačku predizbornu situaciju uspoređuje s američkom iz 1999:

„Malo je tko tada u inozemstvu bio svjestan koliko je demokratski predsjednik neomiljen kod kuće, posebno u vlastitim, lijevo-liberalnim krugovima koji su bili duboko razočarani misleći da je Klintonova politika trećeg puta išla isuviše u korist velike industrije, socijaldemokratska tradicija je bila iznevjerena, a obećanja neostvarena. Ukratko, ono što neki prebacuju i Šrederu, da je činio suviše kompromisa... Nitko nije uvažavao koliko se za vrijeme Klintonove administracije popravila slika Amerike u svijetu. Da je to važno, shvaćamo tek uz Buša..." Kao Amerikanka židovskog porijekla, Suzan Najman spada u onu malobrojnu grupu stranaca u Njemačkoj čije mišljenje ima težinu.

No, za razliku od ranijih nagovještaja, politika prema strancima nije posebna tema izborne kampanje. Nezainteresiranost je obostrana, iznimka su jedinoTurci, čija su udruženja uvrijeđena negativnim odnosom konzervativnih prema članstvu Ankare u briselskom klubu. Ali i ranije se računalo da većina glasača turskog porijekla s njemačkim državljanstvom bira SPD, CDU očito vjeruje da će više glasova prikupiti među onima koji se mogućeg daljeg širenja Unije plaše, iako je i evropska politika zapravo samo rubna tema kampanje. Od stranih državnika, poput Blera ili Širaka, koji su inače uoči izbora rado posjećivali Bundes-kancelara, zasad nema velike pomoći. Najjasnije je dosad svoje političke prioritete demonstrirao hrvatski premijer Sanader. Nakon što ga je na predizbornom kongresu CSU-a u Nirnbergu zastupnik te stranke u Evropskom parlamentu Fridrih najavio riječima da Hrvatska spada u Evropsku uniju a Turska ne, Sanader se delegatima obratio na njemačkom: „CDU i CSU imaju znanje i snagu da Njemačku opet učine reformskim motorom Evrope", citiraju agencije, hrabra ocjena s obzirom na činjenicu da izbori ipak još nisu sasvim odlučeni.

Doduše, slična se briga za budućnost zapaža i na drugim stranama u Berlinu, na uobičajenom predljetnom žuru za štampu, Fišer, ranije redovito gotovo zagušen množinom onih koji su upijali svaku njegovu rečenicu, minutama je stajao sam na terasi Ministarstva vanjskih poslova. Konzervativni stranački prvaci su ovih dana „najdraži gosti" i u redakcijama čiji su urednici još nedavno s ponosom isticali članstvo u SPD-u ili, kako situaciju u medijima opisuje Suzan Najman:

„Prevladavajuće je mišljenje da ova vlada neće biti ponovno izabrana i da to nisu ni zaslužili, a ako netko protiv toga kaže samo jednu riječ, odmah ga se proglašava naivnim ili neupućenim."

Ipak, Šreder i Fišer su borci, a demoskopski pokazatelji im, bez obzira na to što na pitanje da li analize utječu na raspoloženje ili obratno nitko ne zna siguran odgovor, daju za pravo. Početkom tjedna rejting SPD-a se popravio, s 28 na 32 odsto. Konzervativni, doduše, i dalje vode, ali glavno pitanje ovih izbora i nije tko će pobijediti, nego hoće li konzervativnima, zajedno s Liberalnom strankom, dostajati za većinu. U suprotnom, na vlast bi mogla doći velika koalicija, a barem matematički, moguće su i mnoge druge kombinacije. U svakom slučaju, jedna njemačka poslovica kaže da prije izbora nije poslije izbora. Možda su je izmislili oni isti koji noću po predizbornim portretima političara crtaju crvene noseve.

 

POŠALJI KOMENTAR REDAKCIJI		ODŠTAMPAJ TEKST

---