---

Čiji si ti, mali >

Dva pasoša u džepu

U džepu crnogorskog građanina ne šuškaju novčanice, ali mogli bi pasoši. Za šuškanje putnih isprava, najverovatnije, pobrinuće se Beograd koji, smatra Podgorica, nikako da ostavi Crnu Goru na miru

Iako nedozvoljeno posjedovanje drugog državljanstva nije novost u najmlađoj državi, mogućnost da ovdašnji Srbi dobiju srbijansko, isprovocirala je političku zainteresovanost za ovu temu, a ujedno i pokazala kako ni nakon referenduma nije kraj srpsko-crnogorskom razdruživanju.

Da Crna Gora, ipak, u nečemu može i prva da bude, govori zalaganje Srpske liste koja je, ističe njen poslanik Dobrilo Dedeić, prva politička struktura koja zastupa interese srpskog naroda u nekoj od novouspostavljenih država bivše Jugoslavije. Njihova je zamisao da Srbi van Srbije dobiju državljanstvo "matice", u čemu su ih, podvlači, pored značajnog dijela beogradskih političkih krugova, podržale zvanične vlasti Republike Srpske, kao i predstavnici srpskog naroda u Makedoniji.

"Zahvalni smo, između ostalih, i ministru Draganu Jočiću i Demokratskoj stranci Srbije, kao i kompletnoj vladi premijera Vojislava Koštunice koja je dala zeleno svjetlo za prihvatanje zahtjeva iz peticije koju je u Crnoj Gori potpisalo oko osamdeset hiljada Srba", ističe za "Vreme" Dedeić.

"Duboko cijenimo činjenice da je Srbija država srpskog naroda i da se nije odrekla tradicionalnog nacionalnog identiteta", a po Dedeiću to znači "da ona u ovom trenutku ima sve atribute koji potvrđuju da se ponaša kao matica u odnosu na Srbe koji su ostali van njenih granica disolucijom bivše SFRJ."

Praktičnu korist nakon izmjene postojećeg zakona, ubijeđen je Dedeić, imaće Srbi u Sloveniji i njihovi sunarodnici koji žive u "današnjoj" Hrvatskoj.

DISKRIMINACIJA: Svekolika srpska korist, ipak, ne odgovara baš svima u Crnoj Gori. Dvojno državljanstvo nije na liniji crnogorskih državnih interesa, a ukoliko Srbija povuče taj potez, smatraju u Socijaldemokratskoj partiji, odlučiće se za diskriminaciju po nacionalnoj osnovi. Takav je stav, ističe njen portparol Raško Konjević, suprotan evropskim standardima i Konvenciji o državljanstvu Savjeta Evrope, a iznad svega ne odgovara dobrosusjedskim odnosima. "Nije dobro što se ministar Jočić javno hvali kako je Vlada Srbije prihvatila sugestiju opozicione partije iz druge države, a da prije toga nijesu vođeni ozbiljni razgovori sa vlastima u Podgorici. Takva komunikacija neće doprinijeti razvoju odnosa dvije države i predstavlja uplitanje Srbije u političke odnose u Crnoj Gori. Ali, to se ne čini po prvi put", kaže za "Vreme" Konjević.

Parlamentarna diskusija oko dvojnog državljanstva vođena u Beogradu, prema njegovom mišljenju, odgovara političkoj manipulaciji jer će se, kako kaže, navodno odobriti svima iz Crne Gore nastanjenim u Srbiji do trećeg juna 2006. "Pa, nije se valjda Srbija u međuvremenu odrekla prava da je nasljednik bivše državne zajednice? Tada je postojalo samo jedno, međunarodno priznato, državljanstvo državne zajednice. Srbija, kao nasljednik, shodno međunarodnom pravu, treba samo da izvrši prepis svih građana nastanjenih na njenoj teritoriji", naglašava portparol crnogorskih socijaldemokrata.

U Liberalnoj partiji još žešće kritikuju mogućnost ostvarenja dvojnog državljanstva i upozoravaju da bi Crna Gora, u tom slučaju, trasirala svoj put ka sigurnom nestajanju. Država sa nešto više od pola miliona stanovnika, napominje za "Vreme" portparolka liberala Enisa Harović, mora imati mudrosti da odoli takvim i sličnim izazovima, kako bi gradila stabilnu i sigurnu budućnost.

JEDNAKOST: Praksa ubjedljive većine demokratskih zemalja svijeta u ovoj oblasti ide Crnoj Gori naruku, a svaka ozbiljna država, pa tako i naša, ističe Harovićeva, mora da garantuje ustavnu i zakonsku jednakopravnost svim svojim građanima. Nije teško zaključiti da bi uvođenjem dvojnog državljanstva ta jednakopravnost bila grubo narušena, a građani sa dva pasoša, tvrdi, imali bi u mnogo čemu privilegovan položaj u odnosu na one koji bi zadržali samo crnogorski.

"Otvaranjem pitanja o dvojnom državljanstvu sa susjednom nam Srbijom, višestruko većom i u kojoj se znatan dio političke elite nije pomirio sa činjenicom da je crnogorsko državno pitanje konačno riješeno, poseban je vid problema koji bi u budućnosti pratio Crnu Goru ukoliko to prihvati", kaže Harovićeva.

Na razdvajanje crnogorskih građana ne pomišlja ni Narodna stranka koja, međutim, smatra kako Srbija pravo na sticanje njenog državljanstva ne treba da ograničava samo na Srbe, već na sve one u Crnoj Gori koji ga žele. "Srbi i Crnogorci jedan su narod i nije pametno dalje produbljivati ili davati legitimitet komunističkoj podjeli srpskog naroda u Crnoj Gori na dvije nacije. Većina građana, uz to, izjasnila se Crnogorcima koji govore srpskim jezikom i pripadaju Mitropoliji crnogorsko-primorskoj koja je pod jurisdikcijom Beogradske patrijaršije Srpske pravoslavne crkve, što je potvrdio i popis iz 2003. godine", kaže za "Vreme" funkcioner Narodne stranke Emil Kriještorac.

"Danas se, jednostavno, neko izjašnjava kao Crnogorac, a već sjutra kao Srbin, što je nažalost čest slučaj u Crnoj Gori. Prije Drugog svjetskog rata u Crnoj Gori se Srbima pisalo 95 odsto građana, a odmah nakon njega bili su na nivou statističke greške. Na popisu iz 1991. godine bilo ih je devet, a nakon posljednjeg preko 32 odsto", objašnjava Kriještorac.

ŠTA KO HOĆE: Kako bi se omogućila zakonska utemeljenost dobijanja dvojnog državljanstva, Narodna stranka inicirala je izmjenu Zakona o državljanstvu kojom bi, brisanjem 16. i 17. člana, svi zainteresovani mogli dobiti "strane", a zadržati crnogorske papire. Važeći propisi, prema Kriještorcu, izbrisali su iz spiska crnogorskih državljana više od šest stotina građana koji su u međuvremenu došli do srbijanskog, a za još sedam hiljada vodi se postupak brisanja iz evidencije.

Srbi, međutim, ni u Crnoj Gori nikako da se slože.

"Iskreno mi je žao što su se, dok smo se mi borili za vezivanje Srba iz Crne Gore za Srbiju, neke stranke koje su činile referendumski blok za SCG, prije svega Narodna stranka, obrukale dijeleći istovjetne stavove po ovom pitanju sa Demokratskom partijom socijalista i Milom Đukanovićem", kritikuje Dobrila Dedeić nekadašnje saborce i dodaje kako građani koji su ostali dosljedni ideji državnog jedinstva sa Srbijom putem dvojnog državljanstva konačno dobijaju kompenzaciju za svoju istrajnost i referendumski podvig kada je "više od dvije trećine pravoslavnih, dakle Srba, glasalo za opstanak SCG".

Ako Crnogorci treba da uživaju u privatnoj državolikoj tvorevini, njegove su riječi, i mi imamo pravo na jačanje kolektivnih veza sa Srbijom, a tvrdnje da bi time "Crnogorci Mila Đukanovića i Miodraga Živkovića" bili diskriminisani u odnosu na Srbe iz Crne Gore, relativno je tačna. "Srbija bi samo Srbima iz Crne Gore dala privilegije u okviru svoje državne teritorije i to smatramo ispravnim i jedinim logičnim potezom", naglašava Dedeić.

DISKRIMINACIJA, OPET: Traženje dvojnog državljanstva, po njemu, leži i u činjenici da postoje nacionalni diskriminatori i negatori jezičkih i ostalih identitetskih posebnosti raznih naroda, a djeluju u okviru LP-a, SDP-a i DPS-a i, kako kaže, uporno potpiruju političke, ideološke i nacionalne strasti i posebno insistiraju na aparthejdu nad Srbima.

Za procrnogorske političke strukture, stvar je potpuno jasna. "Bez crnogorskog državljanstva, ostaće svi oni koji se odluče na avanturu dobijanja drugog", upozorava Konjević i negira da je bilo kojem pojedincu ili narodu u Crnoj Gori tolerisano posjedovanje dvojnih dokumenata.

"Svi oni koji su u međuvremenu prihvatili državljanstvo neke druge države, sasvim logično, ne mogu biti i državljani Crne Gore", podsjeća i Harovićeva i navodi da se odbijanje dvojnog državljanstva odnosi na sve narode koji žive u Crnoj Gori.

Za Crnu Goru, a uostalom i za čitav balkanski krajolik, vrijedi da je pasoš mio, ma koje boje bio. Znatan dio crnogorske dijaspore, bez obzira na nacionalni ili vjerski identitet, godinama je dolazio u domovinu sa stranim pasošem, a da pri tome niko od nadležnih nije ni pomislio da im oduzme domaće papire.

Hrvati u Boki posjeduju "domovnice" i glasaju na hrvatskim parlamentarnim izborima, a isto tako nije ni mali broj pomoraca srpske ili crnogorske nacionalnosti koji, radi lakšeg putovanja i profesionalnog angažmana, na račun hrvatske narodnosti svojih majki u džepu imaju i "putovnicu".

Na nagovještaj Srbije da u svoje državljanstvo upiše Srbe iz Crne Gore, zvanična Podgorica se alarmirala, prisjetila zakonskih propisa, i odlučila da obesmisli pomenutu aktivnost, makar i dijasporu lišila crnogorskog državljanstva.

U Bošnjačkoj stranci ukazuju na potrebu dobijanja dvojnog državljanstva i naglašavaju kako je takav stav i uvršten u zajedničku opozicionu platformu vezanu za novi crnogorski ustav. Portparol Suljo Mustafić za "Vreme" navodi kako je u periodu minulih ratnih sukoba silom protjeran veliki broj Bošnjaka iz Crne Gore za koju ih i dalje vezuju porodični i imovinski odnosi. Mnogi od njih, pored crnogorskog, stekli su i državljanstvo neke od razvijenih zapadnoevropskih zemalja ili SAD. Navedeni razlozi, uz osjećaj patrotizma i odgovornosti prema Crnoj Gori, prema Mustafiću, dovoljan su razlog da crnogorske vlasti shvate značaj dvojnih dokumenata.

"Ne znam zbog čega crnogorske vlasti nijesu zainteresovane za odobrenje dvojnog državljanstva, ali znam da su uveliko bile okupirane da dijaspora na referendumu podrži nezavisnost Crne Gore. Iako su Bošnjaci došli i glasali za to, vraća im se ukidanjem crnogorskog državljanstva. Ali, nije to prvi put kako smo izigrani", ističe Mustafić i pita se zbog čega se spriječava uvođenje dvojnog državljanstva kada ono nikome ne može da šteti.

Nakon referenduma, izgleda, "zasluge" nekih idu u zaborav, a dva pasoša po nekima bar znače isključivo opasnost za obnovljenu crnogorsku državnost. "Ubuduće se o najvažnijim pitanjima za Crnu Goru", podvlači Harovićeva, "rješenja neće tražiti u okolnim centrima – Beogradu, Sarajevu, Zagrebu, Tirani."

 

POŠALJI KOMENTAR REDAKCIJI		ODŠTAMPAJ TEKST

---