261. |
autor: Ivana Milanović Hrašovec |
| "Ukoliko se ne proglasi da je doktorat Malog plagijat, onda smo zaista priznali da obrazovanje nije važno. Mi smo onda sami sebe pogazili. Sami smo rekli, mi smo bezveze, nije ni važno da li postoji univerzitet ili ne postoji" |
262. |
autor: Jovana Georgievski |
| "Tokom kemoterapije, bilo mi je vrlo bitno da ne pristajem na bilo kakvu vanjsku percepciju kao mjesto gde će se stvarati moj identitet. Ja jesam bila, a takva je i junakinja u romanu, osoba koja je hodala unaokolo ćelava bez obzira na to što je bilo jako hladno. Bila je zima i objektivno mi je bilo hladno glavi, ali nisam mogla da podnesem da se sakrivam i stidim onoga što jesam, šta god da je to" |
263. |
autor: Nataša Gvozdenović |
| "Kada čovek sebi i svom okruženju napravi toliki haos koliki je Ana Karenjina napravila, to je uvek iz neznanja, tačnije iz nedostatka samospoznaje. Da bi neko bio toliko autodestruktivan i destruktivan za svoje okruženje, mora da postoji neka nesvest" |
264. |
autor: Jelena Jorgačević |
| "Posle oslobođenja Užica, na samom kraju Drugog svetskog rata, na Žitnoj pijaci – sad je to Trg partizana – održavao se miting. Sećam se da je na krovu pijačne vage, na kojoj su nastupali učesnici i govornici, profesor muzike Dragoljub Jovašević pevao: ‘Granuo je, evo, već i Prvi maj / Rusi u Berlinu sada piju čaj.’ Ja sam na tom mitingu, kao učenik trećeg razreda osnovne, recitovao neku satiričnu pesmu o okupiranom Beogradu. Zaboravio sam, davno, i tu pesmu, i ko je njen autor. Ali, gledajući šta se u Beogradu dešava poslednjih godina – od Slavije i Savamale, preko Beograda na vodi, preko ukidanja Glavne železničke stanice, do raskopanih bulevara, do Trga republike, do premeštanja živog Starog savskog mosta sa reke na livadu, do jarbola, i do žičare i gondole na kalemegdanskoj tvrđavi, posle toliko godina, setio sam se početnih stihova te satire: ‘Beograde, slavni stari grade / šta od tebe u ludilu rade!’" |
265. |
autor: Uroš Mitrović |
| "Ja sam koautor parlamentarne rezolucije (Evropskog parlamenta) o borbi protiv dezinformacija usvojene u oktobru ove godine. Ova rezolucija posebno apostrofira ranjivost zemalja Zapadnog Balkana na kampanje dezinformacija. Smatram da je sloboda govora, zajedno sa društvenom odgovornošću u izveštavanju i širenju vesti, osnovni preduslov za uspešan put Srbije u Evropsku uniju" |
266. |
autor: Radmilo Marković |
| "U Srbiji ne postoji sloboda medija, parlament je unižen i sveden na mesto za najbanalnije fingiranje demokratije, a zulumćari organizovani u jednu kriminalno-političku grupaciju otimaju od sopstvene zemlje sve što se oteti može. Ono što je izvesno jeste da će i ovoga puta ulica smenjivati vlast, a narod koji kroz čitavu svoju istoriju baštini revolucije, atentate i prevrate morao bi da se zabrine nad svojim sopstvenim mizernim poznavanjem mehanizama i pojma demokratije" |
267. |
autor: Zorica Kojić i Dragan Ambrozić |
| Jedan od najintrigantnijih stvaralaca i izvođača muzike koju odbija da nazove džezom govori za "Vreme" pred nastup na 35. Beogradskom džez festivalu |
268. |
autor: Sonja Ćirić |
| "Možete pisati šta god vam padne na pamet, svet je uglavnom ravnodušan. Kad nije takav, onda je zlurad. U stvari, čini mi se da bi pisac i dalje trebalo da bude glas razuma, i u pisanju i u javnom delovanju, ali ne bih mogao da potvrdim da je zaista tako" |
269. |
autor: Gordana Draganić Nonin |
| "Umetnik mora uvek biti u kontri naspram sredine u kojoj živi, inače ga nema, adio, umetnosti. Naravno, umetnost koja deli takve propozicije nije nikakva preporuka za život" |
270. |
autor: Jovana Gligorijević |
| I kad ne bismo bojkotovali izbore, svojim siledžijskim metodama SNS bi oteo ovo malo preostalih slobodnih lokalnih samouprava. Da se ne zavaravamo: u tom slučaju oni ne bi koristili samo one metode koje smo već videli, nego pomnožene sa sto. U tom kontekstu, ja bih zaista imao strah i za živote svojih kolega i za svoj život |
|