"Dobar dan. Zovem iz agencije. Znate, mi smo Vam poslali jedno saopštenje na e-mail. Da li ste ga dobili?" To je rečenica koju su novinari i urednici najčešće čuli kada su u Srbiji početkom veka počele da rade PR agencije. Verovatno je novinar pomislio da je propustio vest o prekidu internet veze, pa osoba s druge strane proverava da li je pošta stigla. Te prvobitne tehnike u komunikaciji s redakcijama i dalje postoje u PR agencijama jer se očigledno duboko usade i prenose na nove generacije.

Igor Božić

Kada PR agencija "odrađuje posao", novinari pružaju otpor i ne žele da čuju, iako vrlo često iza te informacije, koja se nudi, nije puka potreba za reklamom, već može da bude interesantna vest ili ideja koja može oblikovati zanimljivu priču. Ta situacija neminovno će uticati na promene u dosadašnjem načinu komunikacije korporacija s medijima jer jedni bez drugih ne mogu da prežive. Tržište traži sadržaj na raznim platformama i neće se zadovoljiti samo sa tradicionalnim medijima koji počinju sve više da liče jedni na druge.

Zbog toga je u svetu u 2013. sve prisutnija tendencija da sadržaj za medije ne proizvode sami mediji, već da agencije budu te koje stvaraju kompletan proizvod. Tako se događa da novinari svetskih medija, poput "Njujork tajmsa" ili čak novog uticajnog portala "Hafington posta", prelaze u marketinške kompanije kako bi za njih kreirali proizvod koji je potreban klijentima a prihvatljiv publici. Prelaskom Dena Lajonsa, kolumniste "Njusvika", u marketinšku kompaniju Habspot počinje nova era koja će nepovratno uticati na novinarstvo koje poznajemo.

Odnos između PR-a i sedme sile ubuduće mora biti na profesionalnom nivou koji ne ugrožava postojanje novinarstva, ali ono može biti obogaćeno sadržajem koji nije reklama.