Sudovi i banke:
Ima neka tajna veza

Kako je moguće da barem osam sudija jednog od nadležnih sudova ima povlašćene kredite u bankama kojima, u procesima protiv njih od strane sluđenih "švajcarskih" klijenata, sudi

Godinama se već u svim državama regiona valja priča o kreditima u evrima i švajcarskim francima, pri čemu su ovi drugi kreditni obveznici došli do gaća na štapu. Samo u Srbiji nema nikakvog pomaka u situacijama u kojima je netko, na primjer, prije desetak godina uzeo kredit od 50.000 evra, uredno ga otplaćivao, da bi ovih dana bio dužan 90.000 evra.

Nikla su udruženja koja se bave tim problemom u državama "na našim prostorima"; ovdje je to Centar za zaštitu korisnika bankarskih usluga CHF Srbija, koji je ovih dana podnio krivičnu prijavu protiv doktora ekonomskih nauka Veroljuba Dugalića, "zaposlenog kao generalni sekretar Udruženja banaka Srbije", kako se navodi u prijavi, zato što je u Dnevniku RTS-a 23. novembra 2015. godine ("u stanju uračunljivosti, sa umišljajem, svestan zabranjenosti dela čije je izvršenje hteo, u nameri da sebi ili drugom pribavi protivpravnu imovinsku korist u iznosu od preko 1.500.000,00 dinara, koristeći svoj društveni položaj, stvarni ili pretpostavljeni uticaj, a povodom sudskih sporova i presuda sudova u Republici Srbiji, koji se vode povodom stambenih kredita indeksiranih u švajcarskim francima, između korisnika kredita i poslovnih banaka), kao generalni sekretar izjavio: "Mi ćemo imati razgovore sa sudijama i pokušaćemo da im to objasnimo", osvrćući se na nepovoljne sudske presude po banke donesene u tom periodu, čime je – kaže se u prijavi – izvršio krivična djela trgovine utjecajem i ometanja pravde.

Prijavljeni Dugalić je, naime, jasno govorio u toj emisiji (ima na internetu) o sporovima koje su pokrenuli korisnici stambenih kredita indeksiranih u švicarskim francima – uveliko spornih ne samo u Srbiji – i spomenuo razgovore sa sudijama, koji – to mora da se zna – vode na hiljade sporova protiv poslovnih banaka zbog spornih stambenih kredita, iako nije ni stranka u postupku, niti se smije miješati u rad suda.

POVLAŠTENI SUDIJE: Od te Dugalićeve izjave – da će pričati kao "dobra vila bankara" sa sudijama – ništa se nije promijenilo, osim što je javnost (zahvaljujući najviše Bošku Obradoviću, poslaniku u Skupštini Srbije) saznala da je Dugalić, čovjek od banaka, tu tek jedan element priče, a da je puno veći element samo sudstvo. Naime, Obradović je u parlamentu obznanio činjenicu da su pojedini sudovi sklopili ugovore o (povlaštenim?) kreditima s određenim bankama, koje su uzeli sudije koji – zamisli čuda u pravnoj državi Srbiji! – sude upravo predmete oštećenih korisnika kredita u švicarskim francima, protiv banaka koje su istim tim sudijama dale neke pogodnosti.

Da ne bude zabune: taj povlašteni ugovor s bankama (nekoliko njih) potpisala je i Narodna banka Srbije, koja svojim zaposlenicima jamči bolje kreditne uvjete nego "običnim građanima". No, NBS je nezavisna, a ipak izvršna vlast. Može im se, usprkos tome što im je u opisu poslova i da kontroliraju banke koje posluju u državi Srbiji, da kažu da oni sa cijelom pričom nemaju ništa, da ne moraju niti polagati račune ni o svojim kontrolama, niti o pojedinačnim povlaštenim kreditima za koje su u odnosu na razne privatne i strane banke garantirali svojim, a uglavnom našim novcima.

Kad je mogla NBS, mogli su i sudovi ući u tu koruptivnu priču, i tu dolazimo do najstrašnije konstatacije: da je većina beogradskih sudova svih nivoa ušla u to. Nije Viši sud u Beogradu, koji se ogradio od oglasa jednog od pravosudnih sindikata (nije Sindikat pravosuđa Srbije, njegove predsjednice Slađanke Milošević) saopćenjem da oni svoje objave stavljaju na one oglasne ploče zaštićene staklom, a ne na one proste table po aulama sudova po gradu.

Uopće, do svih raspoloživih podataka došlo je – po zakonskim odredbama o dostupnosti informacija od javnog značaja (i zahvaljujući zaštitniku Rodoljubu Šabiću, kojem, kao i zaštitniku građana Saši Jankoviću, neznalice pokušavaju po pogrešnom zakonu smanjiti plaće, određene u toj istoj Skupštini Srbije) –udruženje "švajcaraca" koje je saznalo da, kao prvo, svi ti podaci o sudijama koji su dobili (navodno) povlaštene kredite potpadaju pod zaštitu njihove privatnosti, da bi potom ipak dobili i (neke) ugovore koji su potpisali predsjednici pojedinih osnovnih sudova, Apelacionog suda u Beogradu te Vrhovnog kasacionog suda, najvišega u zemlji.

ZLOUPOTREBE: "Primetno je da je poseban pritisak za zaključenje tih ugovora kraj 2014. godine i 2015. godina, kada sudovi masovnije počinju da donose presude u korist korisnika bankarskih usluga. Posebno je sporno što se kroz komunikaciju, od strane banke, konstantno naglašava ideja o pogodovanju, povoljnijim uslovima za zaposlene u sudu", kaže za "Vreme" Jelena Pavlović, advokatica i članica Centra za zaštitu korisnika bankarskih usluga CHF Srbija. Ona dodaje da je Zakon o uređenju sudova osnovni zakon za rad i poslovanje sudova, da je njime i Poslovnikom predviđeno da predsjednik suda rukovodi sudskom upravom i da je odgovoran za rad suda, njegove unutrašnje organizacije. "Ni Zakon o uređenu sudova, niti Poslovnik o radu ne daju ovlašćenja predsednicima sudova na zaključivanje ugovora o poslovnoj saradnji sa bilo kojim subjektima, posebno ne sa bankama, radi povoljnijih uslova kreditiranja i to baš u vreme masovnih tužbi protiv istih tih banaka", kaže advokatica Pavlović.

Osim toga, dodaje ona, sve nabavke za sud obavljaju se preko Ministarstva pravde. "Stoga se postavlja pitanje, na osnovu kog zakona, ovlašćenja ili naloga su predsednici određenih sudova ulazili u ime suda u poslovni odnos sa bankom i da li su prekoračili granice svog delokruga rada, naročito kada se poslovni odnos uspostavlja sa bankama, koje nude povoljnije uslove. Posebno je sporno što je u poslovni odnos sa bankom ušao Vrhovni kasacioni sud, koji je najviši u Srbiji, dakle, ne može se uraditi delegacija nadležnosti", kaže ona.

Nova ministarka pravde Nela Kuburović ni u parlamentu, niti izvan njega, nije odgovorila na poslaničko pitanje o čemu se radi, i kako je moguće da barem osam sudija jednog od nadležnih sudova ima povlaštene kredite u bankama kojima, u procesima protiv njih od strane sluđenih "švajcarskih" klijenata, sudi.

Podatke, barem zvanične, o tome koji su sudije – imenima i prezimenima – angažirani u konkretnim "bankarskim" predmetima nitko tko je tražio nije dobio, uz uniformno obrazloženje da bi odavanje takvih podataka zadiralo u privatnost konkretnih pojedinačnih sudija. Usprkos činjenici da su uzeli povlašteni kredit, da ih je u tome podržao neki sudski čelnik – poput onih šefova sudova najvišeg Vrhovnog kasacionog suda, Apelacionog u Beogradu, Drugog i Trećeg osnovnog (eto, Prvi osnovni sud u Beogradu, njegov predsjednik i uprava, na to nisu nasjeli!) – niti jedan od tih i takvih sudija nije se izuzeo iz postupaka u kojima su sudili "švajcarskim jadnicima" i bankama od kojih su uzeli, za razliku od onih kojima sude, povlaštene kredite.

Konkretna imena sudija i predsjednika sudova – bar ove druge uglavnom znamo ili ih možemo naći po novinama i zvaničnim sajtovima – i nisu važna.

ŠVAJCARSKI MORAL: Mnogo je važnije ovo: da su predsjednici sudova, bar neki od njih, pristali na to da korumpiraju svoje vlastite sudije potpisujući sumnjive ugovore s bankama, svjesni toga da su im u nadležnosti bankarski sudski procesi. Sudije, pritom, ne moraju samim time biti korumpirani: tko ne bi uzeo kredit po povlaštenim okolnostima, ako mu se to može, a sindikat – ma koji, to im je posao – tu posreduje. No, predsjednik suda – svi oni koji su u Srbiji takve ugovore potpisali – mora znati da unižava sve svoje sudije i da o korupciji jeste riječ. Sudije će to tek kasnije, kad se suoče s bankom od koje su uzeli povlašteni kredit i nekog "švajcarskog građanina", shvatiti i postupiti po savjesti ili vlastitim kamatama. Te kamate će im svima jednoga dana doći na naplatu, kao što su i građanima, da li su izračunate u evrima ili švajcarcima, došle već danas. Sve te sramne ugovore banaka i sudova, pribavljene uglavnom zahvaljujući službi povjerenika za informacije od javnog značaja Rodoljuba Šabića, posjeduju i udruženja "švajcarske siročadi" i ostali razni.

Ono što će sudskom poštenju, odavno poljuljanom i devastiranom – o tome bi i ministarka Kuburović morala voditi računa – jedino pomoći jest da objelodane sve te povlaštene kredite i imena predsjednika sudova koji su to odobrili, sve se zalažući za navodnu nezavisnost sudstva! Moral, točnije, njihov, a i tuđi nepostojeći.

Tatjana Tagirov