Krš

Gotovo da nemam noćnih mora, ali jedna me i sad proganja: kao, ja idem u školu. Odavno, inače, tvrdim da će se Srbija uljuditi kad javne telefonske govornice budu radile a škola se reformiše. Govornice vidim rade, a i škole su stigle na dnevni red. S obzirom na broj dece koju imam, dobar deo života proveo sam na roditeljskim sastancima. Tu mu nekako dođem veteran pomiren sa sumornom statistikom o broju neopravdanih časova. Beže deca! Baš čudno… Roditelji prekorno cokću, sa značenjem da će da biju kad dođu kući i nikada niko da pita šta tu ne valja: škola ili deca? Sad će država da menja školu, a vi vidite šta ćete s decom. Obostrano pospremimo krš.
![]() |
ODŠTAMPAJ TEKST
|
||||
![]() | |||||
|
| |||||
IZ ISTOG BROJA
-
Nuspojave >
Banatski spasitelj
Teofil Pančić -
Lisica i ždral >
Razmišljanja jednog brucoša
Ljuba Živkov
-
Autori Vremena >
-
Zoom >
-
Nuspojave >
-
Zumiranje >
-
komentar dana >
-
Intervju >
-
Novogovor >
-
Lik i delo >
-
Portret savremenika >
-
kultura sećanja >
-
Iz arhive Vremena >
-
IZ ARHIVE - VREME u starom formatu >
-
TV manijak >
-
Kako smo birali 1990-2020. >
-
Vreme uživanja >
-
DOKUMENTI >
-
Dajžest tekstova na engleskom jeziku (Vreme News Digest Agency) od 1991. do 1997. >




