"Demokratija je turbo-folk"; "Vreme" br. 767

Rambo Amadeus je umjetnik i filozof. Žao mi je što ja nisam pretjerano potkovan u filozofiji, pa ne znam kako bih ga locirao, ali u isto vrijeme slobodan sam da zaključim da je on, zapravo, osnivač jednog sasvim novog pravca filozofske misli. Ja bih ga nazvao brutalizam. Njegovi komentari su, prvo i najvažnije, tačni i precizni, a drugo, toliko su ogoljeni od ukrasa i zamagljivanja da daju jednu brutalnu sliku društva koja emotivno zainteresovanim može čak i da nanese bol.

Vidim da žali što nije spasio svoju kožu ranim odlaskom iz zemlje. Za utjehu je što smo mi koji smo napustili zemlju gomila anonimusa sa maleckim ili nikakvim doprinosom u svojoj struci, a Rambo će ostati zapamćen. On će ostati zapamćen po djelu kojemu je sirovina, nažalost, upravo njegova muka i gotovo je sigurno da bi u nekom sigurnijem i manje dramatičnom okruženju, njegovo djelo bilo proporcionalno i manje i blijeđe. No priroda se i ovdje pobrinula da uspostavi ravnotežu. Rambo se svojim djelom prazni i to radi na jeziku koji dobro zna. U inostranstvu nema te vrste pražnjenja (zato ljudi besomučno kupuju) i sigurno je da i to ostavlja neki negativan trag u nama.

Petar Antunović, elektronskom poštom