Zločin i poezija:
Dalmacija u mom oku i druge pesme

Ovde se radi o fiktivnim zločincima, dok oni pravi još negde žive, piju kafu u nekom kafiću i malo je verovatno da čitaju poeziju, a kamoli da je pišu. Sam autor kaže da mu je "cilj bio izazvati kod čitatelja duševne boli"

"DEMONTIRANJE MALOGRAĐANSKOG DOMOLJUBLJA": Boris Dežulović

Na sajmu knjiga u Puli prošloga novembra jedna je knjiga napravila svojevrsni književni udar. On nije imao za posljedicu ulične nerede – jer teško je to očekivati danas od jedne zbirke pjesama, ali ono što se u njoj nalazi prava je mala bomba. Knjiga je u Puli "bila doslovno razgrabljena, kupovali su je čak i pisci koji jako teško vade novčanik da bi kupili knjigu" pa je već postala književni hit.

Zbirka se zove Pjesme iz Lore, autora Borisa Dežulovića, splitskog novinara i pisca, čovjeka kod kojeg su se svjetonazor, kvocijent inteligencije, mentalni sklop i prosta činjenica da "ima muda" našli u harmoničnoj koegzistenciji.

Radi se o nečemu neviđenom u novijoj hrvatskoj književnosti, skoro da se može reći još od Jame Ivana Gorana Kovačića. U naslovu knjige Lora, dakle, nije djevojka. Lora je splitska ratna luka i mučilište ratnih zarobljenika iz devedesetih. Dežulović piše poeziju o zločinu. Piše pjesme koje su, zapravo, ispovijedi zločinaca. U Pjesmama iz Lore mučitelji progovaraju o onome što su činili iza kapije splitske ratne luke. Naravno, ovdje se radi o fiktivnim zločincima, dok oni pravi još negdje žive, piju kafu u nekom (splitskom?) kafiću i malo je vjerojatno da čitaju poeziju, a kamoli da je pišu. Sam autor kaže da mu je "cilj bio izazvati kod čitatelja duševne boli".

Koristeći elemente "dalmatinske pop kulture" (pjesma Miše Kovača iz naslova, na primjer) koja je malo pervertirala devedesetih pod najezdom brđanskog odvojka svehrvatskog nacionalizma, prepoznatljive brandove, portretirajući likove za koje vam se čini da ste ih do jučer viđali negdje na splitskoj rivi, njihov način govora i mentalitet, Dežulović je nevjerojatno vjerno rekonstruirao sliku Dalmacije devedesetih. Napravio je naturalističku razglednicu ili, bolje, spot, možda podlogu za cjelovečernji film koji bi vjerno, da ne može vjernije dočarao naličje "promidžbenih spotova" za turiste zagušljivih devedesetih. To bi bila druga strana "Hrvatske, raja na zemlji", kako je zamalo glasio groteskni slogan Hrvatske turističke zajednice devedeset i neke.

Ova zbirka pjesama ne sadrži samo pjesme o Lori. Boris Dežulović se već duže vrijeme bavi nečim što bi se moglo nazvati "demontiranjem malograđanskog domoljublja ruralnog tipa", ali i širim društveno-političkim defektima. Od "Feral Tribunea", čiji je jedan od osnivača, do danas, kada je kolumnist "Globusa", Dežulović važi za "novinarskog superheroja" barem u očima progresivne Hrvatske.

Dežulović je za Pjesme iz Lore već dobio nagradu za publicistiku i medije Hrvatskog helsinškog odbora, pri čemu je poznati kritičar i pisac Igor Mandić rekao da bi "ove pjesme morali naizust naučiti optuženici za zločine u Lori i javno (ih) izrecitirati".

Nataša Bodrožić