"Otvoreno pismo generalu"; "Vreme" br. 838

Veoma je upitna konstatacija da general Ponoš nije "opterećen ratnim zločinima"... Gospodin samo predstavlja novu generaciju, neki kvaziurbani nju vejv armadnog vrha, a u poslednjim decenijama je bilo već par takvih modernizovanih komandanta (Obradović, Pavković...). Činjenica je da je gospodin general rodom iz Orlića, svakom ko iole ima predstavu o tom kninskom zaleđu i u vezi sa recitovanjem floskula o neutralnosti i profesionalizmu (pročitao sam intervju sa generalom Ponošem) jasno je da je mladi komandni kadar i te kako opterećen ratom i zbivanjem na tim teritorijima poslednjih dvadesetak godina.

Doduše, ne kao feldmaršali Mladić, Avramović, Adžić i slični, ali ipak je on samo pripadnik reformisane JNA, koja se nepovratno iskompromitovala u svim ratovima devedesetih godina XX stoljeća.

Svakako je zanimljivo čuti nekoga ko govori relativno pismeno, ali to je ipak i dalje vojni starješina, kojem je mjesto samo u kasarni i na poligonu, a nikako da drži mudro slovo i da (pomalo cinički) raspreda priču o modernizaciji, o međunarodnoj suradnji i slično.

Jako dobro poznajmo sistem bivše JNA, i naivno je vjerovati da se on može tako brzo mijenjati... Nemojmo se lagati, samo je ispred stamenog stroja izbačen jedan žrtvovani mladac, dok će se konci velikih strateških pomaka još uvijek (i još dugo) vući negdje drugdje, u Cvjećari, na Belim vodama ili Han Pijesku... nebitno.

Mladen Galić, elektronskom poštom