Hrvatska – Ekonomska kriza:
Harač, rajo, harač

Sve u Hrvatskoj danas nalikuje na "zajam za Srbiju" Slobodana Miloševića, za koji znamo kako je završio. Ili "zajam za Srbiju" nije završio, već to takmičenje za glupe građane i birače traje i dalje, samo menjajući ime države koja ih pelješi zbog novih harača i stalno istih vlastodržaca

Zašto je sve to što se događa u Hrvatskoj važno za Srbiju? Zato što je situacija u Hrvatskoj naša srbijanska budućnost, što se pokazalo nebrojeno puta dosad: usprkos optimizmu, kriza je najprije stigla – po priznanjima nadležnih – u Hrvatsku, usprkos tome što se Srbija obranila da u prvom naletu teret "svjetske ekonomske krize" naplati najranjivijima, nakon hrvatskog aktualnog primjera, na jesen će sve izgledati isto: i nama će povećati PDV i uvesti brojne krizne poreze, sve pravdajući to solidarnošću, odnosno ravnomjernim raspodjeljivanjem kriznog bagaža na sve podanike nedodirljivih vlasti.

PODACI I STVARNOST: Hrvatski je bruto vanjski dug krajem aprila ove godine iznosio 39,83 milijardi eura, a više od polovice toga duga, ili oko 20,5 milijardi eura, otpadalo je na dug ostalih domaćih sektora, uglavnom trgovačkih društava i nebankarskih financijskih institucija, kažu podaci Hrvatske narodne banke. Činjenice govore i da je pad bruto-društvenog proizvoda dostigao oko 6,7 posto. To su činjenice, koje su na svjetlo dana izbile nakon što je početkom ovog mjeseca (jula) ostavku podnio kormilar državnog broda i pantagana istoga, bivši premijer Ivo Sanader. Njegova nasljednica Jadranka Kosor odmah je dobila vrući krumpir krizne ekonomije u ruke, obećavši da će od njega napraviti, kao svaka dobra domaćica, dobru krumpir-salatu: najprije će vrući krumpir ohladiti, a onda ostalo. Odmah potom, dan-dva nakon javnog recepta za tu salatu, izjavila je da je barem pola neophodnog rebalansa budžeta smislila perući suđe u vlastitom sudoperu tokom vikenda. Hrvatska javnost je, nakon što je čula o čemu se radi, zavapila: pobogu, kupimo joj mašinu za suđe!

I tako je počelo. Bivši Sanader otišao je ljetovati na nečiju jahtu na Jadransko more; ne zna se čija je jahta, zlobnici tvrde da postoji mogućnost da je i nju, nakon silnih satova i nekretnina stečenih u posljednjih 15-ak godina, uknjižio u svoje vlasništvo.

Situaciju u kojoj je Sanader ostavio državu svojom do danas neobrazloženom ostavkom, zastupnik Istarskog demokratskog sabora Damir Kain opisao je kao "zemlju u kojoj se više ne može ni napiti" (zbog visokih akciza na alkohol: ne žestice, nego vino, kao nacionalni brend), dok je Ingrid Antičević Marinović, nekadašnja ministarka pravosuđa i zastupnica SDP-a vladajućoj Kosoričinoj koaliciji u Saboru poručila da je "pravo čudo da još ne diraju u dječje kasice-prasice".

O čemu se radi? Nakon što je Jadranka Kosor oprala ono suđe tokom vikenda, danima se usuglašavala sa koalicijskim partnerima i sindikatima i ostalima kako da provedu ono što je, u nemanju stroja za pranje posuđa, smislila: da se harač nametne svim građanima Hrvatske koji rade i penzioniravaju se (ni hrvatski ni srpski, izraz je smišljen baš za ovu priliku), njih oko dva i pol milijuna. Naime, oko milijun i pol je zaposlenih, uz nešto više od milijun penzionera.

PLAĆAJU SIROMAŠNI, NE BOGATI: I reče Jadranka Kosor, nakon brojnih dilema u javnosti i neshvaćanja kako će to sve na kraju izgledati (a još se ne zna), svi će plaćati porez, osim onih kojima su mjesečni prihodi do tri hiljade kuna (oko 400 eura). U rasponu plaća od tih 3000 pa do 6000 kuna porez će iznositi dva posto od neto iznosa, a na sve iznad toga plaćat će se četiri posto "kriznog poreza". Prva varijanta je bila ona da se i na prihode od tri hiljade kuna plaća tri posto poreza, ali je ona ipak odbačena tek na kraju pregovora, ili kako god se to zvalo, ali još nije riješena dilema što ćemo raditi s onima koji imaju prihode od tri hiljade kuna i, recimo, jedne lipe: njima će se također odrezati dva posto od te, za hrvatske uvjete života, mizerne cifre. Sve to, čitaoci će prepoznati, nalikuje na onu nedavnu priču Vlade Srbije da će svima "odrezati" šest posto od zarada, od čega se odustalo nakon pobune javnosti: samo su povećani porezi na autorske honorare i još ponešto, a nastavak čekamo.

NI TU NI TAMO: Jadranka Kosor

Problem je u tome, kako govore u Hrvatskoj – stručnjaci, javnost i opozicijski zastupnici u Saboru – da se nije ni dotaklo one bogate, one koji žive od svojih plaća. Nema u najnovijem "kriznom paketu" niti vlasnika velelepnih vila, niti jahti, niti automobila "vlajbaha", kako generalizirajući slične pojave na drumovima zovu čudovište od prometala Željka Keruma (gradonačelnika Splita) koje nije projektirano, po njegovom vlastitom priznanju kad je uhvaćen u prekršaju, da vozi manje od 200 kilometara na sat. Nema u tim mjerama niti poreza na dividende koje se isplaćuju nespornim i sumnjivim vlasnicima, niti poreza na kapitalnu dobit.

Ukratko, udarilo se na male i obične građane i to su zastupnici opozicije u Hrvatskoj nazvali haračem, što je iznerviralo vladajuće u više navrata; ništa neobično, turski harač je bio deset posto, ovaj hrvatski je mnogostruko viši.

Uz sve to, valja dodati i još jednu predloženu mjeru: da se uz sve haračke priče dodaje i porast PDV-a za jedan postotak, sa 22 na 23 posto, što znači da će ionako opelješenim građanima sve dadžbine i sve što kupuju, od pelena do hrane, dodatno poskupjeti. Što reče već citirani Damir Kain, nastavit će se "pelješenje Hrvatske", od idiotskog projekta Pelješkog mosta, do "kriznih poreza" kojima će se budžet puniti zato što vladajući nisu u stanju stisnuti remen na ishodištu, u njihovom prenapuhanom i razularenom državnom budžetu.

MOSTOVI ZA BOGATAŠE: Prvi problem, preglomazni državni aparat, ovih dana analiziran je u hrvatskim medijima. U usporedbi, na primjer, s Velikom Britanijom koja ima (u 2007. godini) nešto više od 60 milijuna stanovnika i pola milijuna birokrata (od čega oko sto hiljada u javnom sektoru), u Hrvatskoj koja ima oko četiri milijuna stvarnih stanovnika radi od 240 do 260 hiljada birokrata (oko 50 hiljada je zaposleno samo u posljednjih nekoliko godina), što bi – konstatiraju hrvatski mediji – bilo za pola manje nego u Britaniji koja ima gotovo 15 puta više stanovnika.

Premijerka Kosor najavila je zaustavljanje zapošljavanja u državnoj upravi, makar to. U skladu s time, prije nekoliko dana je na državnoj televiziji (HRT) izjavila: "Ne mogu vjerovati da se od mene očekuje da ja dajem otkaze. Ja sam trebala po medijskim napisima otpustiti 70 tisuća ljudi u državnoj upravi!", prešutjevši javnosti da je samo ovoga mjeseca naložila zapošljavanje više desetaka ljudi u državnoj upravi: savjetnika i ostalih, koji bi se, navodno, trebali baviti evropskim integracijama.

Jedva-jedvice su vlastodršci u Hrvatskoj zaustavili, bar privremeno, sumanuti projekt Pelješkog mosta. I ta je priča pokazala o kakvom se državnom sustavu radi: sve poslove dobila je firma Jure Radića IGH, "neimara" neumrlog predsjednika Franje Tuđmana i njegovih pulena i osoba bliskih današnjoj vlasti, koji su pokupovali (jeftino) zemljište oko budućeg mosta (koje će prodati skupo), projekta od kojega nije htio odustati Ivo Sanader i od kojega će, samo privremeno – na godinu dana, odustati, Jadranka Kosor. Taj sumanuti projekt, kako se zna, trebao bi premostiti onih nekoliko kilometara "bosanskog mora" koji smetaju hrvatskoj suverenosti na njenom jugu, koji će još sumanutije novce koštati obveznike hrvatskog budžeta kojima je obećana Evropa u kojoj granice neće biti važne i koji će time još dodatno obogatiti kriminalom obogaćene svoje tajkune, danas zaslužne za Hrvatsku, koji i dalje pod okriljem HDZ-ove vlade deru kožu s građana, poreznih obveznika.

"Treba prestati pelješiti Hrvatsku Pelješkim mostom", kazao je već spominjani Kain na sjednici Sabora ovih dana. Kako će to završiti, ne znamo, čak ni usprkos Kainovoj konstataciji da sve nalikuje na "zajam za Srbiju" Slobodana Miloševića, za koji znamo kako je završio.

Ili "zajam za Srbiju" nije završio, već taj natječaj za glupe građane i birače traje i dalje, samo mijenjajući ime države koja ih pelješi zbog novih harača svojih novo-starih vlastodržaca?

Tanja Tagirov

Železnice Sjetit ćemo se prošlogodišnjih priča o zajedničkoj bratsko-jedinstvenoj korupciji na hrvatskim i srpskim željeznicama: ništa se nikome nije dogodilo. Tek, ovih dana hrvatski su mediji puni onih imena koja su tad zajedno sa srpskima punila novinske stupce zbog korupcije, lopovluka i krađa. U posljednjem, hrvatskom primjeru za svu tu neodgovornost životom je platilo šest ljudi, a više od 50 ih je ozlijeđeno, što teže, što lakše. Na dionici pruge od Zagreba ka Splitu, kod Kaštela, nagibni vlak se prije nekoliko dana doklizao do provalije, nakon čega je i lokomotiva koja je stigla u pomoć udarila u već havarirani vlak i potpuna tragedija je jedva spriječena. Ispostavilo se da je kratko vrijeme prije tragedije HŽ-ovo vozilo tračnice ili pragove (ili oboje) premazalo nekim sredstvom koje bi trebalo spriječiti rast korova. Ispostavilo se i to da je sredstvo kojim je pruga tretirana nabavljeno na sumnjivo završenom tenderu (poništavanom nekoliko puta), da je odabran najskuplji ponuđač koji je dotad uvozio hranu za kućne ljubimce, da je direktor – koji je u HŽ-u radio posao menadžera i nijedan manje rangiran – zaposlenje tražio od aktualnog predsjednika Sabora Hrvatske Luke Bebića, da je "tretiranje" pruge povjerio firmi svoga tasta, jer nikome drugome nije vjerovao... Nagibni vlakovi kupljeni su također bez natječaja, direktnom pogodbom sa firmom "Bombardier", a njihova je kupnja proglašena službenom tajnom. Nagibni vlakovi nisu testirani na hrvatskim prugama, usprkos tome što su na tu potrebu upozoravali i neki sudski vještaci našeg porijekla koji se upravo s tom problematikom bave u evropskim firmama. "Poštovani barba Luka, prije mjesec dana kad smo se vidjeli u Pločama rekli ste mi da će se moj slučaj riješiti za koji dan…", stoji u pismu koje je u martu ove godine objelodanio zagrebački "Jutarnji list", čiji autor, šef Odjela za poslove ekologije i zaštite u poduzeću HŽ Infrastruktora Ivan Medak, trenutno sjedi u pritvoru zbog ove nesreće. Dotični najprije nije uspio dobiti posao menadžera, za što se jedino sa posve prosječnim školskim diplomama stranački osjećao sposobnim, pa je pisao Bebiću: "Znam da ste Vi oba puta posredovali u rješavanju ove agonije, ali očito Vas ne uvažavaju. Još od ranog djetinjstva Vi ste bili moj uzor i uvijek sam nastojao upiti što više vašeg znanja, kopirao sam Vaše držanje i komunikaciju s ljudima i maštao da jednoga dana poput Vas odem u veliku sredinu, završim studij, zaposlim se i uspijem u životu. U svemu sam uspio, ali ostao je sporan posao." Posao menadžera je napokon i dobio, on kao i njegovi rođaci. Luka Bebić danas tvrdi da ga nije on zaposlio na mjesto šefa za ekologiju i zaštitu Hrvatskih željeznica, nakon što su zbog strašnog nemara i neznanja Medak i njegovi rođaci ubili šestoro ljudi i osakatili još neizvjestan broj putnika na željezničkoj liniji Zagreb–Split ovoga jula 2009. godine. Posljednja vijest glasi da je Ivan Kalmeta, ministar saobraćaja u Vladi Hrvatske, ponudio ostavku koju premijerka Kosor nije prihvatila; kako i bi, kad joj je Sanader Kalmetu i još neke ostavio za nadređene šefove u stranci, HDZ-u. I dalje ministar na djelu, u utorak – u vrijeme kad se zaključuje ovaj broj "Vremena" – smijenio je neke "male šarafe" u HŽ-u, dok u prijateljsko-rodbinske odnose nije niti taknuo. Istoga dana, profesor dr Vatroslav Grubišić, njemački sudski vještak za željezničke nesreće koji već godinama upozorava kako bi moglo doći do tragedije, jer nagibni vlakovi koje je Hrvatska kupila imaju problema s osovinama, te da hrvatske pruge nisu prilagođene tim vlakovima, pa prijeti opasnost od njihova iskakanja iz tračnica, upozorava da je neophodno prikupiti sve podatke o vlaku i nesreći i da komisija koja to radi mora biti stručna i nezavisna. Kaže i to da se "boji da dokazi ne nestanu, jer se u Hrvatskoj i do sada, nažalost, događalo da osnovni dokazi nisu bili dostupni". Žrtvama će, svakako, bar onima koje će zatražiti odštetu (a neki su to već najavili) zbog ove strašne i nemarom izazvane nesreće, biti isplaćena odšteta. Od novca istih onih od kojih Jadranka Kosor, aktualna premijerka i nasljednica odbjeglog Sanadera, muze posljednji krajcar, kunu, paru i lipu, koliko god to preračunato u eure bilo.