Skandal pravosudnih bahanalija:
Ogoljena istina

Nikoga ne zanima pozadina cele priče, koja je – dakako – politička, izvedena onako kako je to tradicija u nas: dok si poslušan, tvoje tajne su sigurne u našim ladicama, kad nisi sa nama, ne računaj na zaštitu, uništićemo te ne birajući sredstva

Danima izvjesni tabloid i još neki mediji razvlače skandal kojega su "iskopali" devet mjeseci nakon što se događaj odigrao. Riječ je o Sindikatu pravosuđa Srbije, koji svake godine – pa tako i prošle – organizira svoje sportske igre. Već nekoliko godina te se igre održavaju u Kladovu, u hotelima "Đerdap" i "Akva star": lani, u junu, više od 500 radnika pravosuđa iz cijele Srbije tamo je provelo pet dana, u takmičenju u 11 sportskih disciplina. Kako za "Vreme" kaže predsjednica Sindikata pravosuđa Slađanka Milošević, kladovski hoteli su bili izbor prošlih godina zbog izuzetno ljubaznog osoblja i uprave hotela, kao i zbog (lanjske) cijene od 13.900 dinara za pet punih pansiona.

IZNENAĐUJUĆA POSTAVKA: Kao i svake godine, hotel "Đerdap" je i lani napravio iznenađenje na svečanoj večeri koja je uslijedila nakon dodjele pehara i priznanja najboljima u sportskim disciplinama. Nakon toga, otvorena su vrata druge sale, u kojoj su bili svečano postavljeni stolovi, te na samom početku – bolje rečeno kraju – te sale čekalo je "iznenađenje": postavka "Justicija". Po objašnjenju hotelske uprave, postavka "Justicija" aludira na rimsku boginju pravde, pa je tako u centralnom dijelu sale na pijedestalu sjedila djevojka-model odjevena u kostim boginje pravde, sa mačem i terazijama u rukama, a na kraju te sale, kao "Ogoljena istina" ležale su dvije gole djevojke-modeli, na čijim je tijelima bila poslagana hrana "koja nije podrazumevala konzumaciju, već je bila namenjena isključivo fotografisanju".

Kako se danas čini, neki su bili šokirani ili barem iznenađeni (bar tako danas pišu po raznim sajtovima u svojim anonimnim komentarima), ali to svejedno nije spriječilo sijevanje bliceva foto-aparata i mobilnih telefona. Desetak minuta nakon "performansa", kaže u svom saopćenju uprava AD "Đerdap Turista" iz Kladova, obje djevojke-modeli su završile svoj nastup i napustile hotel, kako je to "sugerirala i predsjednica Sindikata" Slađanka Milošević koja, kako kaže, jednako kao niti ostalih 24-oro članova organizacionog odbora sportskih igara, nije znala što će biti iznenađenja na svečanoj večeri. I hotel u svom saopćenju, kojega tabloid(i) nisu prenijeli, kaže: "Gosti hotela ‘Đerdap’, Sindikat pravosuđa, nisu bili unapred upoznati sa detaljima postavke-iznenađenja koju smo osmislili u sklopu otvaranja svečane večere."

Trebalo je dočekati mart ove godine da bi se cijela stvar prelila na tabloidne novinske stranice, pa smo tako desetak prošlih dana bili bombardirani turbo-skandalom s bombastičnim naslovima koji su potpuno jasno navodili da je tu riječ o prostituciji, trgovini ljudima, pokvarenim i nastranim ljudima iz Sindikata pravosuđa: i oni rade u pravosuđu, takvi hoće da smjenjuju ministarku pravde i ostale koji prozivaju, sram ih bilo... Objavljivane su i fotografije, neke zaista snimljene u kladovskom hotelu, a neke tko zna odakle; na primjer ona na kojoj jedan navodni pohotni sa mladog tijela robinje pokušava ustima dohvatiti komad pršuta.

Da cijela priča ne bi ostala tek na kratkotrajnom zgražavanju i "uzbuđavanju" čitalaca tabloida, trebalo je priču dograditi. Krenulo se sa iskorištavanjem žene koja u intervjuu tvrdi da je na fotografijama iz Kladova prepoznala svoju kćer koju je, zajedno sa sestrom, prije više od deset godina oteo njen bivši suprug (i otac njenih kćeri) i s "nekim ljudima" ih prisilio na prostituciju. Tu su i detalji razni o tome što žrtve (bijelo roblje) preživljavaju i kakvim su mukama izložene, sve do tvrdnje da djevojke – pa i njenu kćer koju je posljednji puta vidjela u policijskoj stanici, ali joj policija nije mogla pomoći, jer je djevojka punoljetna – njihovi gazde najprije drogiraju, pa "drže u frižideru" kako bi im se tijela dovoljno ohladila za serviranje hrane!

Kćerku, navodno otetu i u lancu trgovine ljudima, inače, ovoga utorka je pronašla TV Prva. Mlada žena je zaprepaštena što se našla u središtu tabloidne javnosti, nema ni govora o bilo kakvoj prostituciji i bijelom roblju, naprotiv, završila je fakultet i živi sasvim normalan život.

Uslijedili su, tekst za tekstom, varijacije na istu temu pod naslovima "Kaznite bludnike", "Predsjednica Sindikata učestvovala u bahanalijama", "Sramne bahanalije platili parama građana", "Zaštitnici građana: sindikalci su razvratnici!"...

POZADINA: "Devojka iz potresne priče o trgovini ženama koju je "Kurir" objavio u sklopu iste serije tekstova i devojka-model sa fotografije performansa, koja jeste načinjena u našem hotelu – nemaju dodirnih tačaka", kažu u saopćenju nadležni iz Kladova.

No, koga to više zanima: skandal se prosuo, nadišao stvarni značaj događaja (ma tko što o svemu mislio) i haranga protiv jednog sindikata je mogla rasti progresijom u kojoj se niti jedna Marina Abramović – bez namjere da njenu umjetnost uspoređujemo s kladovskim "iznenađenjem" – ne bi mogla izvući od gadnih i uvredljivih kvalifikacija.

Naročito nikoga ne zanima pozadina cijele priče, koja je – dakako – politička, izvedena onako kako je to tradicija u nas: dok si poslušan, tvoje tajne su sigurne u našim ladicama, kad nisi sa nama, ne računaj na zaštitu, uništit ćemo te ne birajući sredstva.

Idemo s činjenicama. Sportske igre u Kladovu održane su u junu prošle godine, spisak učesnika Ministarstvu pravde Srbije dostavljen je dva mjeseca kasnije, a Ministarstvo je kao i ranijih godina u oktobru, nakon rebalansa budžeta, platilo 50 posto troškova za petodnevni boravak više od 500 radnika u pravosuđu u Kladovu. Teško da tada nisu znali ono što znaju danas, da su se u Kladovu na svečanoj večeri dogodile "bakanalije"; čemu služe BIA i Radio Mileva koja ovih dana anonimno vršlja komentarima po raznim sajtovima?

Nekoliko dana prije no što su tabloidni tekstovi krenuli (10. marta), točnije 6. marta, Beogradski odbor Sindikata pravosuđa Srbije najavio je konferenciju za novinare "koji su spremni da prokrijumčare istinu o reformi pravosuđa". "Istina je drugačija, varaju – ali bi da odu kao pošteni". Uslijedili su pozivi iz Ministarstva pravde, najprije je triput zvala sekretarica, da bi se četvrti puta javio sam državni sekretar Slobodan Homen tražeći od Slađanke Milošević da sa svojim sindikalcima dođe na razgovor o problemu o kojemu je, po ranijem (iznevjerenom) dogovoru trebalo razgovarati danima prije. Ona je odbila, kaže, s obrazloženjem da nemaju zbog čega dolaziti ako u tom određenom dokumentu, kojega su odbili potpisati, nisu prihvaćeni zahtjevi i sugestije Sindikata.

Idućega dana na konferenciji za novinare Sindikat je objavio da "nakon dvogodišnjeg obmanjivanja o uspešnosti pravosudne reforme" zahtijevaju smjenu ministarke Malović, Slobodana Homena i Boška Ristića, člana Visokog savjeta sudstva i Državnog vijeća tužilaca, te počinju potpisivati peticiju s tim zahtjevom. "Ne bi trebalo da odu politički nevini samo zbog kraja mandata Vlade", rečeno je, već bi trebali otići zato što su odgovorni za: veću i neravnomjernu opterećenost pravosuđa, slabiju dostupnost pravde, jer je pravosuđe zatrpano, a zatrpanost dovodi do prekoračenja rokova i sve većeg broja tužbi Evropskom sudu za ljudska prava, za poskupljenje pravosuđa troškovima putovanja, dnevnica, benzina, zakupa stanova, troškova odvojenog života, za proglašavanje sudaca, tužilaca i zaposlenih za dežurne krivce ("Nismo lenji i nesposobni – to je predstava za javnost"), za destabilizaciju pravosuđa i urušavanje povjerenja građana u pravosuđe. "Građani ne bi trebalo da budu taoci političara koji ne priznaju odgovornost za svoje greške i gubitak dragocenog vremena", poručili su pravosudni sindikalci.

VEĆ VIĐENO: Potom na Sindikat pravosuđa – godinama najveći i sasvim sigurno reprezentativan – kreće tabloidna lavina, onako kako smo to već i ranije viđali. Na primjer, nakon što je usprkos pritiscima zaštitnik građana Saša Janković dostavio svoje mišljenje o problemima u radu Visokog savjeta sudstva (za koje su u datom trenutku nadležni tvrdili da ga još nisu primili, iako je Janković najprije kurirskom službom dostavio mišljenje VSS-u, a tek ga potom i objavio na internet-stranici svoje institucije!), odmah je uslijedio (nebulozni) napad na njega u (istom) tabloidu i to zbog jednog segmenta posla koji po definiciji nije izložen javnosti i konkretnog slučaja koji je tabloidu mogao biti dostupan isključivo voljom nekoga iz izvršne vlasti.

U cijeloj sablazni oko "slučaja bakanalija" u Kladovu najmanje je riječ o tome. Sama Slađanka Milošević kaže da sve to može biti neukusno, ali da je riječ ipak o napadu na Sindikat i pokušaj da se sakrije činjenica da je reforma pravosuđa katastrofalna. "Vreme" je, inače, imalo uvid u ugovor kojega je Sindikat pravosuđa sklopio sa AD "Đerdap Turistom" iz Kladova, u kojemu su do detalja navedene usluge koje će taj hotelski kompleks pružiti sindikalcima – nigdje ni spomena o "djevojkama na poslužavnicima" nema, spominje se samo "iznenađenje" na završnoj svečanoj večeri. Inače, Veljko Komlenić, direktor marketinga hotela "Đerdap", za cijelu stvar kaže da su se "zaigrali u najboljoj namjeri" i da je performans iznenađenje koje su priredili sindikalcima "preveliki iskorak ka ekstravaganciji".

Taj iskorak, vjerujemo, nije priređen samo pravosudnim radnicima, ali su oni, eto, devet mjeseci nakon događaja pribijeni na stub srama kao razvratnici koji podržavaju trgovinu ljudima, istu onu protiv koje se časni reformatori – nerijetko neshvaćeni u svojem vizionarstvu – ustrajno bore. Srećom po njih, od njih do tabloida ima putića kojima će se u odabranom trenutku dostaviti kompromitirajući materijali za kritičare reforme, pa će se sve napuhati do krajnjih granica, ne žaleći žrtve – očajnu majku i kćerku koja je sasvim nevina kolateralna žrtva tog bezočnog i sramnog spina medija i izvršne vlasti – da bi se, pogotovo u predizborno vrijeme, još jedan "neprijatelj" reforme koju je i Evropska unija prilično "opljunula" stavio na listu nemoralnih, suradnika mafije i kriminalaca.

Što imamo na kraju? Jedan performans kao zaigravanje, dezavuiranje jednog od sindikata pravosudnih radnika koji, uzgred, postavlja ozbiljna pitanja, gaženje preko leševa – uplitanje ljudi koji bi da ih se ostavi na miru – i spin koji nije odgovorio niti na jedno bolno pitanje kriminala, trgovine ljudima, općeg nemorala; samo je još jednom zaustavio preispitivanje stvarnog dometa traljave reforme pravosuđa.

I zaključku da je baš sve baš sasvim – neukusno.

Tatjana Tagirov