Zagreb >

Čuvari dobrih odnosa

Srpski izdavači nisu učestvovali na Interliberu, ali jesu njihove knjige. Neki dostojno svoje profesije i zemlje, neki manje dostojno

U Budimpešti 2002. godine, na jednom međunarodnom seminaru za izdavače sa ex-YU prostora i šire, britanski stručnjak Džefri Luk hladnokrvno nam je saopštio da je izdavaštvo jedna od onih profesija koje nemaju više mogućnosti da se razvijaju, i to utemeljio statističkim podacima da se u EU svakodnevno smanjuje broj zaposlenih u industriji, a da je više od trećine zaposlenih u pet godina pre toga otišlo u druge poslovne vode. Obilazeći štandove dve hale Zagrebačkog velesajma i razgovarajući s koleginicama i kolegama na prošlonedeljnom sajmu knjiga Interliber, prisetio sam se ponovo ovih Lukovih konstatacija.

Zagrebački sajam knjiga ko sajam knjiga. Mnoštvo tezgi sa diskontnom ponudom, tiskanje ne baš malog broja ljudi, raznih generacija, reklo bi se važan i veliki događaj. Na uobičajeno pitanje izdavačima "kako ide", svi su imali potrebu da izbegnu ono što misle i osećaju i odgovarali s naglašenom željom da se ne žale. Ravnodušni optimizam i uspavana kritika konzerviraju lekovito stanje pomirenosti i netalasanja.

Čini se da je takvo stanje logična posledica događanja iz proteklog perioda. Ideja o udruživanju u snažan prodajni lanac knjižara koje su formirale kuće "Algortam", "Profil" i "Mozaik" doživela je neslavnu sudbinu. Strah od neuspeha smanjio je ambicije, doveo do osećanja da je ovo bolje od onog što bi moglo biti. Opet je na snazi "u se i u svoje kljuse" pa koliko se može...

Višegodišnja dobro orijentisana izdavačka politika u oblasti humanistike i književnosti učinila je da "Jesenski i Turk", "Disput" i "Sandorf" postanu regionalno prisutni i uvažavani. Na štandu "Sandorfa" zatičemo izdanja srpskih izdavača "Fedona", "Samizdata", "Fabrike knjiga". "Jesenski i Turk" je zaslužan za dugogodišnju saradnju i plasman izdanja iz Srbije. "Superknjižara" je postala najpriznatije mesto susreta zagrebačkih čitalaca sa knjigama iz Srbije. Skrajnut, ali elegantan je štand "Meandar medije". Pada u oči izbor Pazolinijeve poezije, a da su vrata regionalnoj saradnji otvorena vidi se i po izdanjima dva književna dela srpskih autora: Knifera Žarka Radakovića i Bernardijeve sobe Slobodana Tišme. Nažalost granice, carinske, birokratske, mentalne, načinile su mnogo štete u komunikaciji i mnogo je naslova koji se objavljuju na četiri "jezika": srpskom, hrvatskom, bosanskom i crnogorskom. Malo je prihvatljivih racionalnih obrazloženja koja ukazuju da je to neophodno, ekonomično i pametno. Istoričar Hrvoje Klasić na svom nedavnom predavanju u Novom Sadu podsetio nas je na progon ćirilice iz Hrvatske i spaljivanje 2006. godine preko tri miliona knjiga objavljenih na ćirilici iz fondova hrvatskih biblioteka. Uništavanje ćiriličnih tabli u Vukovaru bez zakonskih posledica po počinioce pridodajemo kao ekstremni oblik progona ćirilice ali i zastrašivanja onih koji se njome služe. Da ludilo i potreba da se bude polupismen nisu samo na jednoj strani ukazuje i progon latinice s druge strane, u Srbiji. Kontinuirani "stručni i naučni" pritisak s potrebom da se ova dugogodišnja populistička potreba dovede do zakonske obaveze, nije daleko.

Festival svetske književnosti koji je početkom septembra organizovala "Fraktura" veoma je doprineo većoj vidljivosti i značaju pojedinih prevedenih dela, a učešće velikog broja poznatih domaćih i stranih stvaralaca stvorio je inspirativan književni ambijent i mnoge podstakao da postanu dobro orijentisani čitaoci! Time je "Fraktura" pokazala da je jedan od važnih aktera na kulturnoj sceni i da izdavaštvo nije objavljivanje i prodaja knjiga već posredovanje vrednosti. Pored uredničkog vođstva u izdavačkoj kući "Meandar medija", Branko Čegec u okrilju Centra za knjigu već 15 godina vodi i časopis "Tema", publikaciju jedinstvene i posvećene brige o suštini i smislu uredničkog posla, društvenom značenju književnosti i izdavačkoj profesiji.

Jednu od najosetljivijih i nikad raspravljenih tema u srpsko-hrvatskim odnosima – Jasenovac – podstaklo je objavljivanje pred ovogodišnji Interliber studije Ive Goldštajna Jasenovac u izdanju "Frakture", čiji recenzent Goran Hutinec navodi da autor dokazuje da "jasenovačko zlo nije neobjašnjivo i nadnaravno, već rezultat svjesnih odluka i djelovanja običnih, možda i banalnih osoba svrstanih u rasistički i otvoreno zločinački sustav", i knjige Radni logor Jasenovac, u izdanju Naklade "Pavičić", u kojoj Igor Vukić, publicista, politikolog, hladni istraživač, posve predan činjenicama, daje svoj doprinos drugačijem razumevanju logorske ustanove i njenog delovanja.

Veoma veliki deo ovogodišnjeg Interlibera zauzeli su antikvari. Da je prošlost bila bolja svedoči i činjenica da antikvari ne spaljuju već prodaju mnoga značajna ćirilična izdanja, kao i retko dostupna izdanja mnogih nekadašnjih izdavača sa ex-YU prostora. Mnogi među njima su se predstavili kao čuvari dobrih knjiga, ali i dobrih odnosa s kolegama izvan Hrvatske. Među njima je riječki "Ex libris", svakako više od antikvarnice. Poznat kao dobar domaćin mnogim književnim programima i predstavljanjima knjiga tokom sajma knjiga riječki "Vrisak" u Zagrebu pored antikvarnih knjiga novijeg i starijeg perioda, grafika i plakata, gramofonskih ploča, pokazuje i specijalna izdanja za sladokusce i posebne čitaoce pa je u saradnji sa "Fabrikom knjiga" iz Beograda izložio i predstavio tek rođeno petotomno izdanje Robi K. Viktora Ivančića, epski narativ izvan žanrovskog određenja, ali svakako za uživanje posvećenih i prosvećenih.

Da organizacija "mafija bez granica" skladno deluje i na sajmovima knjiga, dokazuje činjenica da je najprodavanija knjiga na Interliberu bila zatvorska ispovest jedne Beograđanke u izdanju ovdašnjeg izdavača. Perverzija je u tome što autorka pokušava da deluje vaspitno i kaže svojim mladim kupcima – nemojte ići mojim putem. Objasnila im je da je kriminal u Srbiji postao uvaženo zanimanje, a da ona lično nije nimalo ponosna na svoj život, te da ne predlaže nikome na ovom svetu da mu bude uzor. "Ipak, moram da kažem da nisam nezadovoljna", zaključila je.

Sasvim je logično da tabloidni život traži trajniju potvrdu svog postojanja, pa je sasvim razumljivo zašto ukoričeni tabloidi sebe nazivaju – knjigom. Pretvaranje naroda u stoku je svakodnevni proces na Balkanu. Knjiga je u tom procesu postala jedan od moćnih instrumenata, a to su podjednako potvrdili i beogradski i zagrebački sajmovi knjiga.

 

POŠALJI KOMENTAR REDAKCIJI		ODŠTAMPAJ TEKST

---